Naš kolumnist Goran Slavić pripremio je izjave nekoliko poznatih faca iz Formule 1 koji govore o novom svjetskom prvaku - Jensonu Buttonu.

Stara indijanska poslovica kaže: Želiš li upoznati čovjeka, moraš tri mjeseca hodati u njegovim mokasinama. No želiš li upoznati svjetskoga prvaka moraš se o njemu raspitati kod poslovnih suradnika, sadašnjih i prošlih, jer onaj tko je radio ili radi s Buttonom može na najbolji način opisati njegove vrline i mane. Jedan od njih je i David Richards koji je tri godine bio njegov poslodavac u momčadi koja se tada zvala BAR-Honda. «Poznajem još iz vremena kada je bio vrlo mlad. Pratio sam ga u kartingu zajedno s njegovim ocem. Uvijek je teško ući u Formulu 1 u dobi od 19-20 godina i čini mi se da je ondašnji ambijent bio mnogo manje otvoren mladim vozačima nego što je to slučaj danas». I upravo ga je Richards «pokupio» poslije dviju teških godina u Benetton-Renaultu. «Tražili smo mladoga vozača, a znali smo da ima problema u Renaultu i da je još uvijek vezan ugovorom za Williams. No uspjeli smo se dogovoriti i tijekom dviju godina sa mnom je odradio odličan posao, premda ponekad nije raspolagao dobrim automobilom».

I Jacques Villeneuve misli da je Jenson «…dobar i brz vozač, ali kada nema na raspolaganju dobar automobil prepušta se sudbini». Richards se i ne slaže potpuno s ovim riječima: «Ma, možda ima nešto istinitog u tome, ali to nije prva stvar koja bi mi pala na pamet kada govorim o njemu. Može biti da nije pružao maksimum kada automobil nije bio prilagođen njegovom stilu vožnje. No općenito bih ga definirao «čistim» vozačem i dostojnim svjetskim prvakom». Odnosi između Villeneuvea i Buttona nisu bili idilični, što vrlo dobro zna i Richards: «Jacques je mislio da je kralj momčadi, ali je stigao ovaj novi vozač, mnogo mlađi od njega koji je vozio brže. Normalno je da je između njih došlo do trvenja. Ali Jenson je tada, ponavljam, bio izuzetno mlad. Danas ga vidim mnogo zrelijim». Je li bilo teško zadržati dobar odnos i izvan automobila? «Prvih godina Jenson se okružio ljudima koji nisu radili u njegovom interesu i to je dovelo do ponekog problema. Općenito, s njime se moglo surađivati i dogovarati». Između Buttona i BAR-a došlo je ipak do nerazumijevanja, a razlog tome bio je još uvijek valjan ugovor s Williamsom. «Dogodilo se dva puta, a jednom sam u to bio uvučen i ja, no idućeg je puta on sam morao platiti raskid ugovora». Bilo mu je pomalo u krvi da sam sebi zagorčava život, a i nakon što je osvojio naslov svjetskoga prvaka još uvijek nije imao potpisan ugovor za 2010. «Siguran sam da će se uspjeti dogovoriti. Treba imati na umu da si Brawn s obzirom na svoju ekonomsku situaciju ne može priuštiti plaćanje vozača u razmjerima u kojima to čine Ferrari ili McLaren. Ali isto sam tako siguran da Jenson u ovome trenutku ima i druge primamljive ponude. Na kraju će ipak pronaći kompromis, pa makar za samo jednu sezonu.»

Jensona je najprije kao kolegu, a potom kao protivnika opisao i Geoff Willis koji je bio ranije u BAR-Hondi, a do srpnja ove godine obnašao je dužnost tehničkog direktora u Red Bullu, izravnom Brawnovom protivniku. Njegova se stajališta ipak razlikuju od Richardsovih: «I ja sam upoznao Buttona kao vrlo mladoga jer sam bio u Williamsu kada je vozio za nas 2000. Odmah me impresionirao svojim sposobnostima unatoč tome što je napunio tek dvadeset godina. Može biti da je s vremena na vrijeme posustajao pred poteškoćama, moguće da mu je trebalo više nego drugima da prikupi snagu duha potrebnu da postane svjetski prvak». Willis je upoznao i Barrichella, stoga je usporedba između ove dvojice njegovih bivših vozača neminovna: «Oduvijek sam bio uvjeren da je Jenson superiorniji, premda je Barrichellov talent neosporan. Barrichello znade biti brz, ali samo na jedan način. Odgovara mu automobil pripremljen samo na jedan način, dok je Button prilagodljiviji». A što se tiče stila vožnje? «Istina je ono što kažu, da je Button «čišći». Primjerice, mnogo je osjetljiviji u trenucima kočenja kada je u igri i deceleracija od pet «G». Osim toga, odličan je u pojedinačnim krugovima kada zna izvući iz automobila maksimum i gotovo je nepogrešiv. Premda je godinama ostavljao dojam plejboja u stvarnosti je osoba koja poslu pristupa vrlo ozbiljno».

Giancarlo Fisichella je upoznao Buttona u njegovom najtežem razdoblju. 2001. kada je stigao u Benetton-Renault kao velika Williamsova nada zaprijetila mu je opasnost da padne u zaborav: «Redovito sam bio brži od njega, u Montecarlu čak sekundu i dvije desetinke. No iskreno govoreći automobil je bio užasan i on ga nije uspijevao voziti. Sada je mnogo napredovao. Ove godine u prvim je utrkama imao automobil koji je gotovo mogao voziti sam, a naslov mu nitko nije mogao preoteti, već ga je mogao izgubiti samo on. Ali ne postaje se svjetskim prvakom slučajem. Svatko onaj tko uspije odoljeti stalnom pritisku u potpunosti ga zaslužuje».