F1Racingov kolumnist Goran Slavić je pripremio financijsku analizu aktualnog stanja Mercedesove tvorničke F1 momčadi koja se suočava s velikim financijskim izazovima.

PROTURJEČNOSTI SCHUMACHEROVIH I ZETSCHEOVIH IZJAVA

Grupacija Daimler-Mercedes najavila je za 2009. gubitak od 2,6 milijarde eura, dok je bilancu za 2008. zaključila s pozitivom od 1,4 milijarde. Dioničari neće dobiti očekivanu dividendu, a dionice su na frankfurtskoj burzi pretrpjele gubitak od 7%. U Formuli 1, barem naizgled, vlada drukčije ozračje. Michael Schumacher i Norbert Haug zrače neviđenim optimizmom. Govore da će Mercedes pobjeđivati od samoga početka i da je osvajanje naslova prvaka realan cilj. Doista se radi o malo neobičnom ponašanju, posebice u Michaela Schumachera koji je čak i u vremenima Ferrarijeve nepobjedivosti davao izjave u javnosti s velikom dozom opreza, uveličavajući često potencijal protivnika, pa i kada on nije postojao. «Nemam elemenata za prosudbu ovog automobilu u odnosu prema 2009.», rekao je Schumacher, «no zasigurno ćemo se boriti za naslov jer je Mercedes na istoj razini kao i najkonkurentniji automobili».

Dieter Zetsche, predsjednik Daimlerove grupacije govorio je nešto drukčijim rječnikom u intervjuu jednom gospodarskom časopisu. Njegove su riječi bile više nego jasne i nisu ostavile mjesta nagađanjima. «Mercedesov ostanak u Formuli 1 s vlastitom momčadi i idućih godina ovisi o Schumacherovim i Rosbergovim rezultatima u prvenstvu. Činjenica da je naš partner Aabar (fond vladarske kuće iz Abu Dhabija koji su Daimlerovi dioničari) s nama i u ovoj avanturi pokazuje da dijelimo rizik, ali je istodobno i znak da momčad mora opravdati svoj opstanak rezultatima. Postoje očite naznake da je novac investiran u Formulu 1 mogao biti bolje usmjeren u druge sektore i stoga bi mogla biti donesena i drukčija odluka. Slijedimo filozofiju Gottlieba Daimlera koji je govorio bolje ili nikako». Ovo su jake riječi i za Michaela Schumachera kojega su u Ferrariju mazili umirujućim i zaštitničkim izjavama Jeana Todta i Luce de Montezemola. Novac je ipak mnogo značajniji ekonomski čimbenik od činjenice da je Schumacher pronašao novi entuzijazam i volju za borbu ili od činjenice da je Novi Mercedes W01 riješio probleme pretjeranog trošenja prednjih guma. I upravo je srž problema u novcu i on je pravi protivnik protiv kojega će se momčad morati boriti.

PROBLEM NOVCA

Nije stvar u tome da novca nema, dapače, previše ga je potrošeno; posebice u oduševljenju da se Mercedes riješio McLarena, da je za Mercedesov upravljač doveo Michaela Schumachera te da je stvorio momčad kojoj je službeni jezik njemački. Sada, nakon što je bilanca zaključena teškom pasivom, u Stuttgartu se počelo zbrajati račune i brojke od kojih se mnogima zavrtjela glava. Mercedesov proračun za ovu godinu trebao je iznositi oko 180 milijuna eura, što je nešto malo više od onoga što je Brawn imao na raspolaganju 2009., a razlog tome su i dvije utrke više. Nekih troškova su smanjeni jer nema nadolijevanja goriva, mnogi su dijelovi homologirani, ograničen je broj ljudi i razvoj automobila. Zbog pobjede u prvenstvu 2009. momčad će dobiti FOM-ov bonus od 46 milijuna eura, dok od sponzora nisu pristigle adekvatne svote novca. Petronasova 32 milijuna eura koliko je ranije davao BMW-u svakako je značajan novac i omogućio je angažman sedmerostrukog svjetskog prvaka, namjesto običnog malog vojnika Heidfelda. Iz BMW-a se preselilo i sponzorstvo tvrtke Syntium, a svemu tome potrebno je pripisati ugovore koje je Brawn već potpisao 2009.: Mig, Henry Lloyd, Graham. Sve je to učinjeno po prilično mizernim cijenama jer Honda pokrila unaprijed čitav proračun. Podsjetimo da svotom koju je Virgin 2009. davao Brawnu, ove je godine sponzorirao momčad Manor, koja zasigurno ne spada u vodeće.

Mercedes je svoj promotivni prostor na automobilima ponudio zainteresiranima po niskim cijenama jer je bilo važno vidjeti što veći broj sponzora kako bi se uvjerilo javnost da netko drugi ipak plaća aktivnost u Formuli 1. Računalo se da bi od sponzora trebalo pristići 38 milijuna eura, nedovoljnih da začepe rupu koju na kraju moraju platiti dioničari momčadi. Nedostaje 95 milijuna eura koje Mercedes kao 45,1%-tni vlasnik mora proporcionalno platiti. Tome je potrebno pridodati još troškove projektiranja i izrade motora koji zasigurno neće biti plaćeni s onih 5 milijuna dobivenih od momčadi-klijenata Mercedes je 2008. izjavio da je odjel motora Formule 1 potrošio sto milijuna eura. Uzevši u obzir da je ipak ostvarena evolucija motora kako bi ga se prilagodilo manjoj potrošnji te da tehničari rade na motoru koji će biti korišten 2012., navedena svota ostala je aktualna. Još je potrebno pribrojiti i troškove kupovine vlasništva od Brawna GP-a koji nisu nikada objavljeni, a procjenjuju se na 70 milijuna eura kojih je Mercedes platio 45%.

Posebna su priča i odnosi s bivšim Brawnovim menadžmentom. Svakoga tjedna govori se o odlasku Nicka Frya, što će se najvjerojatnije dogoditi u tišini krajem godine. Ross Brawn je napravio posao stoljeća, kada je od Honde kupio momčad za jednu funtu i poslije godine dana prodao je Mercedesu i Arapima iz Abu Dhabija. Odveć je inteligentan da bi se protivio postupcima Nijemaca jer je on svoj posao već obavio. No mnogi podsjećaju na ono što se dogodilo kada je Mercedes ušao u Ilmorovo vlasništvo. Poslije tek nekoliko godina Mario Illien i Roger Penske su otišli, a Paul Morgan je umro. Sve se to dogodilo zbog toga jer su se Nijemci ponašali kao svojevrsne okupacijske trupe, tražeći vlast proporcionalnu ulaganju. Današnji suživot različitih kultura i mentaliteta, prerasta u opasnost koja bi se mogla odraziti na buduće Schumacherove i Rosbergove rezultate. Norbert Haug, koji u McLarenu nikada nije zapovijedao, sada to želi učiniti, jer se na kraju osjeća kao u svojoj kući. No hoće li to moći probaviti i Englezi i hoće li Schumacherova karizma biti dovoljna da pomiri dvije strane koje su se već sada počele gledati s nepovjerenjem.

MERCEDESOVE DIONICE U MCLARENU

Situaciju nije olakšao ni eventualni «strateški» izlazak iz vlasništva u McLarenu, gdje je Mercedes i dalje 40%-tni vlasnik paketa dionica. McLarenova grupacija ne kotira na burzi, ali je svojedobno jedna revizorska tvrtka procijenila vrijednost toga postotka na oko 230 milijuna eura. Dogovori između Mercedesa i McLarena ugovorom predviđaju da se: «Tijekom tranzicijskog razdoblja koje će biti dovršeno 2011. McLaren obvezuje preuzeti 40% dionica trenutno u vlasništvu Damilera AG. Kao rezultat ove operacije, McLarenova grupacija postat će u potpunosti neovisna struktura». Međutim, u trenutku rastanka tvrtka McLaren Automotive koju vodi Ron Dennis i koja se bavi proizvodnjom cestovnih superautomobila, više nije pripadala McLarenovoj grupaciji. Radi se o tvrtki kojoj je Mercedes dijelom financirao nastanak, ali sada u njoj nema ništa. Koliko će za dvije godine vrijediti Mercedesovih 40% u McLarenovoj grupaciji pitanje je puno neizvjesnosti. Na novome McLarenu 2010 Mercedesovi logotipi i dalje su ostali jednako veliki kao i u razdoblju kada su dvije tvrtke bili partneri. Velike i uočljive površine na automobilu poput McLarena imaju izuzetno visoku cijenu i mnogo su manji na karoserijama Force Indije. Upitno je kako će Mercedes platiti te površine. Možda besplatnom opskrbom motorima ili velikim popustom u otkupu dionica. Ovo je rješenje prilično vjerojatno kada se uzme u obzir da dogovor o razilaženju McLaren-Mercedes predviđa da će momčadi ostati povezane opskrbom motora do 2015. i kasnije. Vodeći računa da površina Mercedesovog znaka na McLarenu košta oko trideset milijuna eura, pojavila se mogućnost da će McLaren 40% Mercedesovih dionica jednostavno platiti naljepnicama na svojem automobilu.

PO NOVAC U SAUDIJSKU ARABIJU

Kao i uvijek ključna osoba bit će Mansour Ojjeh koji sada ima 15% McLarenovih dionica, a koji je uvijek bio financijska duša Rona Dennisa. U Abu Dhabiju su novinari upitali Ojjeha o razlozima zbog kojih je Saudijska Arabija, za razliku od drugih arapskih zemalja, ostala izuzeta iz motorističke groznice, a kada je poznato da je krajem sedamdesetih obilno financirala Williamsovu momčad. «Odgovor je jednostavan», izjavio je Ojjeh, «Saudijska Arabija ostala je integralistička država, zatvorena prema svijetu novotarija i turizmu te ne postoji volja kao u drugih arapskih država koje u Formulu 1 mnogo ulažu radi vlastite promocije. To, međutim, ne znači da Saudijska Arabija ne razmatra Formulu 1 kao mogućnost čistog ekonomskog investiranja». Čini se da Ojjeh upravo na saudijskom tržištu traži resurse kojima bi «likvidirao» Mercedesove dionice. No ta bi svota bila mnogo niža od one koju je tvrtka iz Stuttgarta «upumpala» u avanturu s McLarenom.

Stoga je normalno da Michael Schumacher i Norbert Haug s jedne strane te Dieter Zetsche s druge, igraju uloge koje im pripadaju. Neobičnim izgleda optimizam kojim zrače prvi te oprez i zabrinutost drugog. Uskoro bi se mogla rasplamsati i rasprava o Schumacherovom angažmanu u Formuli 1 jer malo tko se ne nasmije na sedam milijuna koje navodno dobiva po godini, posebice ako se uzme Trullijev prošlogodišnji angažman u Toyoti gdje je dobivao dvanaest. I sam Willy Weber, gotovo «uvrijeđen» tom mizerijom, izjavio je jednom prigodom da je ukupna vrijednost operacije povratka u Formulu 1 mnogo veća. No zbog straha od previše osjetljive javnosti Mercedes je neprestano naglašavao da se radi isključivo o novcima sponzora, ali isto je tako Ferrari mogao govoriti da Schumacher vozi zabadava jer je novac njegovog angažmana dolazio od Philip Morrisa. U stvarnosti, Michael Schumacher će godišnje dobivati 38 milijuna eura koje će platiti Mercedes i druge tvrtke uvučene u program Formule 1. Schumacher je potpisao trogodišnji ugovor «A možda i poslije», kako je sam izjavio oduševljen svojim povratkom u Valenciji. Zetsche je ipak odaslao zabrinjavajuće znakove, govoreći da je jedini rezultat ikoji očekuje pobjeda, jer se u protivnom trgovina zatvara, kao što su to već učinili i drugi proizvođači automobila nazočni u Formuli 1. Ne pobijedi li Mercedes u prvenstvu, a Zetscheove prijetnje postaju stvarnost, što će se dogoditi s trogodišnjim Schumacherovim ugovorom? Možda će i on morati odraditi ostatak u DTM seriji.

g.s.