Jedan od najvažnijih sigurnosnih elemenata u F1 koje vozači koriste su specijalno izrađene kacige za glavu.
U povijesti, kacige nikada nisu doživjele revoluciju, od početka Formule 1 1950. pa sve do danas, izrada kaciga je evoluirala te je svaka od njih sofisticiran i skup proizvod.

piše: Boško Budimir,
Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript
..................................

Jedan od najvažnijih sigurnosnih elemenata u F1 koje vozači koriste su specijalno izrađene kacige za glavu.
U povijesti, kacige nikada nisu doživjele revoluciju, od početka Formule 1 1950. pa sve do danas, izrada kaciga je evoluirala te je svaka od njih sofisticiran i skup proizvod.

Osnovni oblik moderne kacige jako je sličan s onima iz '80, pa čak i s onima iz '70, no tehnika izrade i njihova kvaliteta bitno su se promijenili.

Krajem '80-ih, tipična F1 kaciga težila je oko 2.5 kilograma. Takva težina dramatično se povećavala pod utjecajem G-sile tijekom kočenja, ubrzavanja ili prolaska kroz zavoje. Pri sili od 2G koja je u većini zavoja normalna pojava, težina kacige povećavala se na nevjerojatnih 5kg, što je predstavljalo još veću opasnost ukoliko bi došlo do nesreće.

Proizvođači kaciga uočili su da je kod lakših nesreća vozačima najčešće stradavao vratni mišić te su tome pridali veliku pozornost.Prvi korak u adresiranju tog problema bila je redukcija težine kacige, jer je i pri manjim sudarima, zbog već navedene težine, dolazilo do neugodnih posljedica.

Tako su današnje kacige u Formuli 1 izuzetno čvrste, ali mnogo su ugodnije i lakše te sada teže oko 1.25 kg.

Kacige su konstruirane u nekoliko odvojenih slojeva, pružajući kombinaciju čvrstoće i fleksibilnosti kod udara.

Dok se obična motociklistička kaciga izrađuje od tri sloja – uložak, unutarnja i vanjska ljuska – kaciga u Formuli 1 ima čak 17 slojeva. Pojedinačne komponente su ljubomorno čuvana tajna – specijaliste ne možete natjerati da otkriju više od tri glavna materijala: karbonska vlakna za postizanje čvrstoće, vatrootporni aramid i polietilen, koji se također koristi u proizvodnji prsluka za zaštitu od vatrenog oružja, a njihova je namjena učiniti kacigu neprobojnom. Njima se dodaju aluminij, magnezij te epoksi smola kao vezivno sredstvo. U Formuli 1 se zna reći kako je “ono što pristaje za monocoque također i odlična odjeća”. Karbonska vlakna (CFC) koja se koriste jamče izuzetno malu težinu kaciga od oko 1,25kg, koje s druge strane mogu izdržati znatna opterećenja. Prednosti male težine kacige su jasne – ona služi za smanjenje opterećenja na vozačeve vratne mišiće, posebice u dijelovima piste s visokim G silama.

Vanjska školjka kacige ima dva sloja, tipični pojačani ugljični sloj preko sloja karbonskih vlakana. Ispod toga dolazi školjka od goleme, čvrste plastike, materijala koji se koristi i za izradu neprobojnih pancirki. Ispod plastičnog sloja, nalazi se mekši sloj koji je prekriven materijalom baziranim na poliesterima otpornim na plamen, a koji se ujedno koristi i za izradu rukavica i vozačkih odijela. U plastičnom sloju, integriran je i akustički izolator. Tako je unutar same kacige razine buke ispod 100db.

Vizir je izrađen od specijalnih vatrootpornih bezbojnih i prozirnih polikarbonata debelih 3 mm, koji kombiniraju zaštitu od udara i zaštitu od plamena s odličnom vidljivošću. Većina vozača koristi obojene ili zatamnjene vizire, koji su s unutarnje strane premazani raznim kemikalijama koje spriječavaju zamagljivanje vizira usred disanja i govora vozača koje posebno do izražaja dolazi tijekom kišnih uvjeta.

Uz to, u unutrašnjosti kacige postoji i dio za govor vozača koji se koristi tijekom komunikacje s boksom, a odmah uz otvor za govor nalazi se i cjevčica koja služi za dovod tekućine, najčešće energetskog napitka.

Nekoliko prozirnih slojeva plastične i prozirne folije slijepljeno je na vanjskoj strani vizira. Plastične folije skupljaju raznu prljavštinu na stazi koja dospije na kacigu vozača, a ovaj ih može vrlo lako i jednostavno skinuti. Tijekom utrke, start je najkritičnije vrijeme od zaprljanja folije vizira, te vozači najčešće odmah nakon starta skidaju plastičnu foliju.

U proteklim sezonama oblika kaciga je evoluirao u aerodinamičko učinkovitiji oblik. Vozačeva je glava smještena ispod airboxa, područja izloženog velikim turbulencijama čija efikasnost utječe na aerodinamiku stražnjeg kraja i količinu zraka koja dolazi do motora. Stoga je tendencija u oblikovanju kaciga usmjerena prema reduciranju štetnih turbulencija te usmjeravanju zraka prema airboxu.

Konstruktori kaciga također moraju predvidjeti i ventilaciju za vozača, što adresiraju ugradnjom dviju malenih cjevčica koje vozaču dopremaju svjež zrak, a opremjljene su specijalnim filterima za mehaničko pročišćavanje zraka. Tijekom jedne sekunde u kacigu uđe 5l svježeg zraka.

Tijekom izrade kacige, lijepi se 120 slojeva od karbonskog vlakna. Nakon toga se kaciga postavi u autoklav, pri čemu se pojedinačni slojevi spajaju jedan s drugim i otvrdnjavaju pod visokim tlakom i konstantnom temperaturom od 132°C. Dijelovi koji su izloženi izuzetnim opterećenjima, poput donjeg dijela i rupe za vizir, dodatno se pojačavaju uporabom aluminija i titana. Unutarnji uložak se sastoji od dva sloja vatrootpornog Nomex-a.

Prije no što Međunarodna automobilska federacija (Fédération Internationale de l’Automobile, FIA) odobri neku kacigu, ista se mora podvrgnuti velikom broju različitih testova simulacije sudara. Za vrijeme takozvanog ‘testa penetracije’ šiljati metalni predmet težine 3 kg pada s visine od tri metra na kacigu koja ne smije napuknuti. Također se testira sigurnosno prilijeganje kacige. Opterećen s 38 kg, remen ispod brade se ne smije rastegnuti više od 30 mm. Vizir se bombardira projektilima koji se kreću brzinom od oko 500 km/h. Točke udara ne smiju biti dublje od 2,5 mm. Posljednje, ali ne i najmanje važno, kaciga se 45 sekundi izlaže plamenu temperature 800 °C u požarnom testu. Tijekom tog perioda, temperature unutar kacige ne smiju prijeći 70°C.