Quanto vale Vale? (Koliko vrijedi Valentino) i Rossi non Vale Rossa (Rossi nije zaslužio Ferrari) tek su jedni od naslova u talijanskim medijima koji su igrom riječi kritički popratili nastup nacionalnog idola u Ferrarijevom bolidu u Barceloni. Svi se oni slažu da je Valentino mit, ali samo na dvama kotačima, dok na četirima nije uz bok niti Luci Badoeru, Ferrarijevom test-vozaču. Stoga se taj dio medija svim silama obrušio na one koji su pokušali staviti Rossija uz bok Kimiju. Prema njihovom mišljenju Rossi je za upravljačem Formule 1 spor i nikada zapravo nije bio brz na četirima kotačima. U relijima svjetskoga prvenstva ostao je tek na razini pojave, a kada se sve to podastre njegovim sponzorima osjećaju se uvrijeđeno. Rossi se nadao da će se na bolonjskom Motor Showu pokazati u pravome svjetlu, no ipak su ga zasjenila poznata svjetska imena, održavši mu lekciju iz vožnje. Njegov idealan teren je reli u Monzi ili Šest sati Vallelunge gdje nastupaju ipak vozači iz drugoga plana. U tim utrkama nismo vidjeli Rossija nabijenog emocijama kao na Yamahi, već je ostao na razini mnogih amaterskih vozača. Unatoč tome, posvećen mu je veliki broj natpisa u medijima, kao da se doista radi o fenomenu na četirima kotačima. Od Rossija bi se možda moglo učiniti i velikog vozača, ali pod uvjetom da se čitavu godinu posveti testovima u Formuli 1 ili reliju, da bi se potom ogledao u pokojoj utrci GP2 i usporedio svoje mogućnosti s ostalima. No sve dok je za njega automobilistički sport tek zimski hobi pravoga rješenja nema. I u tim svojim sporadičnim pokušajima iskazao je hrabrost, posebice na zemljanom terenu, koju mu nitko ne odriče. Čini se da su za Rossija najveći problem mediji koji uvjeravaju javnost da je spreman za ravnopravnu borbu s Hamiltonom, Vettelom, Loebom, Hirvonenom… Neumjesna je usporedba njegovog vremena postignutog u Barceloni u Ferrariju F2008 (1'21''9) s minimalnom količinom goriva u spremniku i sa slick gumama s Kimijevim poleom (1'21''8) na Velikoj nagradi Španjolske 2008. Kimi je vrijeme postigao u trećem segmentu kvalifikacija, dakle s mnogo više goriva i težim automobilom, a usto je imao i užlijebljene gume. Nasreću (ili Valentinovu nesreću) na stazi se u istom automobilu pojavio i Massa s vremenom od 1'18''9, dakle tri sekunde bržim od Rossijevog, što bi značilo da bi na stazama poput Spa Rossi gubio više od četiri sekunde po krugu. To je ipak prevelika razlika, veća od one Badoerove. Mnogi se nadaju da je epizodom u Barceloni završila neizdržljiva televizijska sapunica zvana Rossi – treći Ferrarijev vozač.

I oni manje kritični mediji napominju da je Valentino dostigao svoj limit poslije pet godina zabavljanja u Ferrarijevim testovima. U tom je razdoblju vozio na 10-cilindričnom i osam cilindričnom motoru, ali glede aerodinamike, uvijek u jednosjedu «stare generacije». Bio je dobar, pače odličan s obzirom da to nije njegov posao i da je samo jedan test godišnje ili neznatno više odveć premalo da se prosude njegove vozačke mogućnosti. Osim toga, Rossi nema ni dovoljno jak organizam za napore koji iziskuje suvremena Formula 1. Prije nego što se i ovogodišnji rezultati u Barceloni proglase čudom, potrebno je analizirati uvjete u kojima su testovi obavljeni. 20. i 21. siječnja Vale je zatekao u Barceloni F2008, onu istu koju je isprobao dvije godine ranije u studenom u Mugellu, a glavna je razlika bila u gumama. Onodobne su bile slick, a sadašnje užlijebljene. Bridgestone je ušao u svoju posljednju godinu s Formulom 1 i nema nimalo volje pripremati specijalne gume, a one Rossijeve u Mugellu ipak su to donekle bile. Gume na kojima je Rossi u Barceloni vozio su slick, napravljene prema specifikacijama GP2 kategorije, dakle neznatno uže (265:270 mm) u odnosu prema onima koje su sve do 2009. korištene na Velikim nagradama. Niti mješavina nije bogzna što, prilično tvrda, no već sama činjenica da se radi o slick gumama pruža veliku prednost «povremenom» vozaču kakav je Rossi. Užlijebljene gume zahtijevale su veliku preciznost, posebice pri ulaženju u zavoj. S prvim eksperimentalnim slick gumama Massa je u travnju 2008. u Ferrariju F2008 postigao vrijeme od 1'18''613, nasuprot klasičnim 1'20''283. Uzimajući u obzir činjenicu da je Rossi u Barceloni raspolagao gumama namijenjenim GP2 kategoriji, može se pretpostaviti da je razlika prema starima otprilike jedna sekunda.

Drugo je pitanje količina goriva. Räikkönen je 2008. postigao pole u vremenu od 1'21''813, a Rossi je bio sporiji devet stotinka. Kimi je, međutim, tada imao u spremniku goriva za 20 krugova, dakle (procijenjena potrošnja bila je tada 2,27 kg/po krugu) 45 kilograma koji ga na ovoj stazi dodatno usporavaju za sekundu i dvije desetinke. Rossi je i sam priznao da je svoje vrijeme postigao s gotovo praznim spremnicima goriva i s novim gumama. Pod istim uvjetima, dakle u Q2 iz 2008. (bez slicka) Massa je vozio 1'20''584. I upravo je Felipe u Barceloni ove godine vozio nakon Valentina u Ferrariju F2008. Prešao je više od 400 kilometara. Ferrari nije dao službeno priopćenje o postignutim vremenima po krugu, a testovi su obavljani iza zatvorenih vrata, a u trenutku Massinog izlaska na stazu vladali su povoljniji vremenski uvjeti.

Iz Maranella su se odmah požurili s izjavama da je vijest o Valentinovim testovima objavio i New York Times, uobičajeno nezainteresiran za Formulu 1, čime se htjelo naglasiti da Valentinova popularnost zapravo ne poznaje granica. U tom svjetlu Valentino bi u Formuli 1 dobro došao svima, a ne samo Ferrariju. Kada se samog Valentina upita o njegovoj eventualnoj želji da nastupi u utrkama Formule 1 on sam odgovara u šali: «Na dan kada to budem mogao učiniti bit ću odveć star». Ispred njega je još jedna godina koju mora ugovorom odraditi u Yamahi, a potom bi se mogao odlučiti (najvjerojatnije u lipnju) i za prelazak u Ducati. U prilog ovoj tvrdnji ide i činjenica da je iz Ducatija otišao dotadašnji menadžer GP momčadi Livio Suppo koji je posljednjih godina bio najveći protivnik Valentinovog dolaska u tvrtku iz bolonsjkog predgrađa Borgo Panigale. Suppo je u Ducatiju stvorio gotovo paternalistički odnos s bivšim svjetskim prvakom Stonerom i pretpostavlja se da bi iduće godine njegovim stopama mogao krenuti i Australac. Rossijeva jedina šansa za dolazak u Formulu 1 ostaje mogućnost prijavljivanja trećega automobila za utrke, ali u ovome trenutku za to je izgleda zainteresiran isključivo Ferrari. Svijetu Formule 1 dobro bi došla u pojedinim utrkama gostujuća zvijezda. U Kanadi bi to mogao biti primjerice Jacques Villeneuve. Jasno je da takav angažman iziskuje i dodatne troškove, a prema mišljenju Rossa Brawna ne bi ih trebala snositi momčad već organizator. Valentino za sada ostaje samo Ferrarijev lijep san, a još uvijek ne postoje pretpostavke da on preraste u stvarnost.

G.S.