Budućnost argentinskog vozača Jose Marije Lopeza je vrlo neizvijesna, premda je sve donedavno vjerovao da će ga u Bahreinu čekati mjesto u F1.

Peter Windsor napokon je priznao svojemu prijatelju Carlosu Reutemannu da novac koji je argentinska vlada unaprijed platila za Lopezov ugovor neće moći biti vraćeni, a ugovor neće biti ispoštovan. Sada, kada je došlo vrijeme polaganja računa izgleda da je jedini cilj momčadi USF1 bio onaj da ga se «upakira» argentinskoj vladi. Još prije mjesec dana ugovor s Lopezom bio je objavljen na velika zvona u Buenos Airesu, gdje su se u Casa Rosadi u društvu s predsjednicom Cristinom Kirchner zatekli Lopez i njegov budući poslodavac Peter Windsor. Od vlade su trebala stići tri milijuna dolara, od ukupno sedam koje je Lopez jamčio momčadi. Investicije američke momčadi bile su izuzetno niske, a Peter Widsor s posebnim se nadahnućem pohvalio kako je već potrošeno 600.000 dolara u strojeve, no s tim je novcem danas moguće kupiti tek nekoliko strojeva za izradu pojedinih dijelova. Bila je to možda i svojevrsna najava budućeg bankrota, s obzirom na sumnje koje su mnogi iskazivali od samog objavljivanja programa Formule 1. Sumnje su pojačane u trenutku kada je postalo jasno da Ken Andersson ima samo tehničko-konzultantski ured, a Chad Hurley (jedan od osnivača YouTubea) gledao je na Formulu 1 samo kao na sredstvo za pravljenje, a ne na trošenje novca. Ne samo što je to bio najavljeni bankrot, već i najavljena farsa, s obzirom da je FIA odabrala momčad USF1 na štetu već postojećih i djelujućih realnosti poput Epsilon-Euskadija. Bez jednog sponzora i stvarnih proizvodnih mogućnosti iza sebe, nedostaci i nekonzistentnost programa izbijali su na površinu dan za danom. Windsor je pregovarao s Jacquesom Villeneuveom, De La Rosom i podastro je ugovor Brunu Senni, ali se u Charlotti nije događalo ništa. Pa i za slike šasije širene internetom mnogi tvrde da se radi o jednom starom projektu koji je Ken Anderson imao u ladici. U rujnu je FIA poslala dva inspektora u Charlottu kako bi se doznalo što se tamo zapravo događa, no njihova izvješća bila su pozitivna. Za razliku od njih Ecclestone je već u Singapuru govorio: «Ne vjerujem da će Campos i USF1 biti na startu sljedeće godine. Ne čini mi se da imaju potrebne resurse i kasne u svemu». USF1 postat će najvjerojatnije još jedan jednosjed-duh, kao što se već ranije dogodilo s Falconom u Indy seriji, projektu koji je toliko htio Michael Kranefuss, a koji nikada nije prerastao fazu modela u jednoj virtualnoj tvornici. I ova je momčad za svoje sjedište odabrala Charlottu gdje možda struji dobar zrak za snove.

Onaj tko je najviše izgubio u čitavoj priči jest upravo Lopez. Još prošloga studenog izgledalo je da će snovi  26-godišnjeg Argentinca i bivšeg Renaultovog test-vozača postati stvarnost. Njegov ulazak u Formulu 1 i potpis ugovora s momčadi USF1 popraćen je nacionalnim zanosom kojemu je realnu podlogu stvorila i argentinska vlada. «Od tog trenutka razmišljao sam samo o tjelesnoj pripremi i ni o čemu drugom. Prošlog studenog bio sam u sjedištu momčadi, potom sam se vratio u Argentinu kako bih priveo kraju posao zajedno s onima koji su me podupirali u ovoj avanturi, a veze s momčadi zadržao sam dugim telefonskim razgovorima».

Početkom veljače Lopez je otišao u Austriju kako bi dovršio program tjelesne pripreme i prošao je Charlottom kako bi pozdravio momčad. «U studenom sam vidio tvornicu, zaposlenike, nacrte automobila i sve mi se činilo na mjestu. Kada sam se vratio u Argentinu rekli su mi da će automobil biti spreman polovinom veljače i vjerovao sam im. No kada sam početkom mjeseca ponovno stigao u sjedište vidio sam da je sve u zaostatku i počeo sam se brinuti. Shvatio sam da postoje problemi». Lopez nikada nije htio komentirati situaciju koja se poprilično zakomplicirala, no ipak je izjavio novinarima Autosprinta: «Moram se okrenuti oko sebe».

Kada se krajem 2007. vratio u Argentinu (poslije isteka ugovora s Renaultom F.1), s velikom skromnošću prihvatio je angažman u tamošnjim utrkama turističkih automobila. Vozio je za momčad bivšega vozača Victora Rossa koji je 1981. nastupio i u jednoj utrci europskoga prvenstva Formule 3 u Silverstoneu, završivši je na 22. mjestu. Lopez je u velikom stilu pobijedio u prvenstvu i postao poznat diljem domovine: «Paradoksalno, oduvijek sam vozio u Europi i tek posljednjih godina Argentinci su me vidjeli u akciji. Upitali su me što tu tražim, a ja sam ponavljao da sam zadovoljan što vozim u utrkama turističkih automobila, no svi su inzistirali: vozač poput tebe mora se probiti u Formulu 1 i vratiti u Europu. To su govorili i bivši vozači Formule 1 poput Norberta Fontane i Estebana Tuera».

Rosso, Lopezov otac i skupina prijatelja započeli su s dugim i teškim poslom traženja sponzora, i začudo u manje od dvije godine uspjeli su stvoriti pul sponzora te priskrbiti potporu argentinske vlade koja je s naklonošću gledala na eventualni ulazak jednog nacionalnog vozača u Formulu 1. «Sve mi se činilo O.K. No sada ne mogu razočarati sve ove osobe koje su mi pomogle. Moram pronaći mjesto u Formuli 1 i time dati smisla povjerenju koje su mi ti ljudi dali. Dopadala mi se USF1, no ne bih bio nezadovoljan i kojom drugom momčadi, pod uvjetom da postoje solidni planovi».

Govoreći o tehničkoj strani, Lopez se osjeća potpuno spremnim da odgovori na eventualni poziv iz «cirkusa». «Ne želim izgledati samouvjereno, ali vjerujem da je moj posljednji problem forma. Tjelesno sam na vrhuncu i nedavno sam u Austriji dovršio posljednje pripreme. Osjećam se spremnim i mentalno, vjerujem da sam prilično sazrio i da imam prave godine za nastup u Formuli 1. Znam da će netko započeti bolje od mene, ali sam siguran da će biti i onih kojima će ići lošije. Danas je najveći problem zadržati jasnu viziju u velikoj konfuziji koja vlada uoči početka prvenstva. Čekamo jer imamo ugovor i dali su nam jamstva. No sada nedostaju dva tjedna do početka prvenstva i raspoloživo vrijeme doista je kratko».

G.S.