Naš kolumnist, Goran Slavić prenosi Autosprintov intervju s Joanom  Villadelpratom, vlasnikom momčadi Epsilon Euskadi koja se natječe za 13. mjesto na gridu sljedeće sezone. 

Prvi Španjolac koji je ostavio značajnije tragove u Formuli 1 nije bio Fernando Alonso. Ferrarijev vozač još nije sudjelovao ni u utrci kartinga kada je Katalonac Joan Villadelprat radio kao šef mehaničara u McLarenu koji je osvajao svjetska prvenstva s Laudom i Prostom. Njegova karijera u neprestanom usponu, podsjeća na određeni način na Ron Dennisovu. Prerastao je od čovjeka koji je prljao ruke u boksovima Formule 1 u predsjednika i vlasnika vlastite tvrtke Epsilon Euskadi. 54-godišnji Villadelprat koji ima iza sebe osam osvojenih svjetskih prvenstava oženjen je Talijankom, a boravio je u svijetu Formule 1 osamdesetih i devedesetih godina, obnašajući različite uloge. Sa svijetom utrka zbližio se 1971. kada je u Montjuichu zajedno s ocem promatrao utrku Formule 1. Kao vrlo mlad preselio se u Veliku Britaniju, radeći kao mehaničar u različitim momčadima, sve dok 1979. nije ušao u momčad Project Four Rona Dennisa, angažiranog tada u Formuli 1. Kada je engleski menadžer 1981. preuzeo McLaren Teddyja Mayera, Villadelprat ga je slijedio i u toj avanturi. Poslije uspjeha s Laudom i Prostom stigao je poziv Johna Barnarda koji se 1987. iz McLarena preselio u Ferrari. Villadelprat mu se pridružio radeći s vozačima poput Alboreta, Mansella i Bergera. Poslije Barnardovog odlaska iz Maranella Katalonac se preselio u Tyrrell kao momčadski menadžer i tu je dužnost obnašao u razdoblju 1990./91. Potom je stigao poziv iz Benettona. U talijansko-britanskoj momčadi započeo je raditi uz bok momčadskome menadžeru Gordonu Messageu, a kada je ovaj godinu dana kasnije napustio momčad, Villadelprat je postao operativni direktor momčadi te desna i lijeva ruka (i pravi sportski duh) Flavija Briatorea. O tim počecima znao je govoriti: «Ako pridobiješ Flavijevo povjerenje, dobiješ i njegov kredit od 110 %». U Benettonu je ostao čitavo desetljeće, osvajajući naslove s Michaelom Schumacherom. Polovinom 2000. počeo je raditi u Prostu kao generalni direktor sa zadatkom da spasi momčad koja je tonula sve dublje i u toj misiji nije uspio. Od Formule 1 oprostio se 2002., ali nije gubio vrijeme, već je osnovao Epsilon Euskadi s kojom o 2005. sudjeluje u Renaultovoj svjetskoj seriji (World Series Renault 3.5), a njegovi su trenutni vozači Albert Costa i Keisuke Kunimoto. Osim toga sudjeluje i u utrkama europskoga kupa Formule Renault 2.0. U ovoj kategoriji trenutno ima četiri jednosjeda za Olivea, Oteguia, Riberasa i Talijana Venturinija. Za sjedište svoje tvrtke odabrao je mjesto Vitora u Baskiji, a nakon što je pronašao potrebna sredstva izgradio je veliku vlastitu strukturu s tunelom za ispitivanje aerodinamike. Sada je spreman na ulazak u Formulu 1 s provjerenim tehničarom Sergiom Rinlandom, a prema engleskim izvorima koje Villadelprat nikada nije potvrdio, i s Patom Symondsom, bivšim Renaultovim djelatnikom uvučenim u slučaj Piquet-Singapur 2009. No što je on o svemu tome izjavio talijanskome tjedniku Autosprint.

«S obzirom da sam u svojoj karijeri Formule 1 obnašao različite uloge, dobro mi je poznato što je sve potrebno za postaviti na noge jednu momčad, a posebice teškoće i prepreke s kojima se moram susresti. Znam što znači izgraditi momčad od nule. Kada sam stigao u Benetton bilo nas je četrdesetak, a kada sam odlazio tamo je radilo petstotinjak ljudi».

• U kojoj je fazi projekt Epsilon Euskadi F.1?

«Već poodavno pregovaramo sa značajnim i velikim međunarodnim tvrtkama koje žele investirati u našu stvarnost. Tijekom dvaju tjedana znat ćemo bolje u kojem smjeru moramo krenuti. No jedna je stvar zajamčena: naš program ne temelji se na godišnjem planu. Proračun koji tražim mora pokriti najmanje prve dvije sezone, 2011. i 2012. Ponavljam, kao minimum. Jedna momčad Formule 1 ne smije računati od godine do godine».

• U Virginu su izjavili da unatoč ograničenom proračunu moraju potrošiti oko četrdesetak milijuna eura godišnje. Može li se time uspjeti?

«Držim da je za početak i uzdizanje neke momčadi, prema mojim procjenama potrebno ne manje od sto milijuna. Sigurno, može se nastupati i s četrdeset milijuna, ali bez uvođenja značajnijih razvoja i riskirajući uvijek da se sve svede samo na običnu pojavu. Osim toga, svake godine moraju počinjati od nule».

• Neovisno o činjenici budete li vas odabrala FIA ili ne, radite na tehničkom projektu?

«Sergio Rinland radi na tome i pozorno prati tehnički napredak. Mogu reći da postoji skupina od tridesetak inženjera spremnih da dođu u Epsilon Euskadi. To su ljudi koji već rade u Formuli 1. Neke od njih poznajem podosta vremena, a druge je privukla naša momčad».

• Koliko ljudi trenutno radi u Epsilon Euskadiju?

«Uključujući i dečke iz škole (naš projekt s fakultetom uspješno napreduje) ima nas 130. No za ulazak u Formulu 1 potrebno je pridodati još 240».

• Hoće li projekt Formule 1 blokirati nastupe u prvenstvima Renaultove serije?

«Apsolutno ne. Za nas je bitno da smo nazočni u nižim serijama. Kao što sam rekao, imamo lijepu i dobru suradnju s fakultetom iz Mondragona i rad kod nas pokazao se plodonosnim za mnoge mlade inženjere koji su radili s nama, a neki od njih završili su i u Formulu 1. Preciznije rečeno, osam je naših momaka koji rade u Renaultu, Red Bullu i Sauberu. Osim toga, s momčadima u serijama Renault 2.0 i 3.5 bit će moguće napraviti zanimljivu internu spregu».

• Govori se da za prvenstvo 2010. niste odabrani jer ste odbili Cosworthov motor?

«Mogao sam koristiti Ferrarijeve ili Reanultove motore, ali je FIA htjela da uzmemo Cosworthov. Ali ne vjerujem da je odabir motora bio jedini razlog zbog kojega Epsilon Euskadi nije bila odabrana 2009.».

• Za vas je možda bilo bolje da ste odgodili ulazak. Jeste li bili spremni na skok u Formulu 1?

«Držim da smo mogli nastupiti u prvenstvu već ove godine. U međuvremenu naša se tvrtka još više razvila i sada smo zasigurno u boljoj poziciji od one dvanaest mjeseci ranije».

• Hoćete li sada uspjeti u potpunosti napraviti Formulu 1 kod kuće?

«Još ne, ali od 2012. da. Trenutno se moramo osloniti na pokojeg vanjskog opskrbljivača za pojedine dijelove. nedostaju pojedini strojevi koji su u dolasku».

• Imaš li već ideju o vozačima?

«To je posljednja stvar o kojoj razmišljam. Cilj je dobiti vozače koji ne plaćaju. Naravno, ako sa sobom donose sponzore još je bolje, ali ne radi se o primarnom uvjeti. Epsilon Euskadi u Formuli 1 ne želi preživjeti proračunom vozača, nema smisla. Htio bih ući u svjetsko prvenstvo i ostati podosta vremena i htio bih da ovu aktivnost dopune druge izvansportske djelatnosti kojima se bavimo».

• Čime se bavite?

«Imamo tehnički odjel koji radi u različitim sektorima. Razvijamo projekte za vlakove, bicikle… Radimo na programu električnog automobila u suradnji s MIT-om. Epsilon Euskadi je postao tehnoločki centar povezan s motosportom i jedini je takav u Španjolskoj».

• U 2008. ušli ste u seriju endurance s automobilom kategorije LMP1. Zašto niste nastavili s tim projektom?

«Tom prigodom pokazali smo da možemo sami napraviti prototip LMP1. Bio je to velika, mentalna i ekonomska obveza. Nastupili smo i na 24 sata Le Mansa s dvama automobilima. No izazov s Audijem i Peugeotom bio je nemoguć, troškovi su izuzetno veliki. Stoga smo odlučili da se zaustavimo. Za nas je to ipak bilo izuzetno značajno iskustvo. Nismo bili daleko od čudovišta iz serije, bilo je vrlo korisno».

• Kakav osjećaj imaš? Misliš li da će vas FIA odabrati?

«Optimist sam, ali isto pomalo i zabrinut jer će FIA-ino priopćenje uslijediti tek potkraj kolovoza. Bit će, dakle, izuzetno malo vremena za one momčadi koje dobiju pozitivan odgovor, za izradu jednosjeda Formule 1. Osim toga, sada smo u situaciji da započnemo s investicijama, a da ne znamo doista hoćemo li nastupiti u idućem prvenstvu».

GS