| Propali pokušaji: Dome i F105 | ||||
|
 Kada je prije dvije godine objavljeno pokretanje Super Aguri F1 tima, činilo se da se radi o prilično radikalnoj ideji. U potpunosti japanska B momčad trebala se pojaviti u prvenstvu, ali u početku nije bilo jasno tko će konstruirati novi SA05. Nova momčad očigledno nije imala kapacitete da sama, iz skica, konstruira svoj automobil i postalo je jasno da će se morati poslužiti nečijim ranijim kreacijama. Tek je kasnije obznanjeno da će za platformu poslužiti Arrows A23. Baš je tada u Japanu trkaći konstruktor Dome otvorio suvremenu tvornicu, idealnu za vođenje F1 momčadi. Mlin pokretan bujicom glasina počeo se lagano okretati i mnogi su se prisjetili da je Dome deset godina ranije zamalo ušao u Formulu 1. Minoru Hayashi je 1965. izradio svoj prvi trkaći automobil, baziran na Hondinom modelu S600, a početkom '70-ih počeo je s proizdovnjom jednosjeda za japansko prvenstvo formula do 500 kubika. Poslije je Hayashi odlučio da će sam osnovati vlastitu tvornicu s ograničenom proizvodnjom. Nazvao ju je Dome, a baza je bila u Kyotu. Domeov prvi automobil, Zero, pojavio se 1978. na sajmu u Genevi, a usljedio je Dome P2. No niti jedan nije dobio odobrenje japanske vlade, što je značilo da nisu niti mogli ići u proizvodnju. Firma sljedeće godine ide na Le Mans, sa Chris Craftom i Gordon Spiceom. Dome je u nadolazećim godinama izbacio nekoliko automobila, uključujući i jednosjede za Formulu 3 i 3000. Devedesetih je odlučeno da Formula 1 postaje Domeov ultimativni cilj i da momčad može biti jedino i u cjelosti japanska. Osnovali su i još jednu drugu kompaniju, Jiotto Design, koja je uređena kao dizajnerski odjel. Imali su vlastiti zračni tunel koji je mogao primiti 25%-tne modele i kojeg je nekad koristio japanski institut za razvoj automobila JARI te vlastite autoklave i CAD CAM aplikativne softvere. Sve u svemu, bio je to početak GP tima. Marketing je isto radio punom parom i osigurali su sponzorstva s kompanijama koje su već ranije surađivale s Domeom uključujući Wacaol (žensko rublje), Try (tutorial grupa) i VIP (računalna tehnologija).  Dome u narednim godinama širi svoje znanje i gradi i razvija odnose, što posebno vrijedi za specijalista Hondinih motora - Mugen. Početkom 1995. Tadashi Sasaki, šef Minardijeve momčadi, dolazi u Dome i u jeseni te godine javno objavljuju planove o ulasku u Formulu 1. Akiyoshi Uko, koji potpisuje F104, imenovan je šefom dizajna Domeovog F105 i na dizajnu novog bolida počeo je raditi u kolovozu 1995. Sasaki je ugovorio i posao sa svojim bivšim poslodavcem od kojeg je Dome kupio poluautomatski mjenjač s pripadajućom hidraulikom. Taj sistem prijenosa razvio je Xtrac, kućište je bilo izrađeno od magnezija i imao je šest brzina. Korijene mu je bilo moguće pratiti sve do DAMS-ovog GD01 koji se 1994. pojavio na Simtekovom F1 automobilu. Pogonska jedinica bio je Mugen-Hondin V10 motor iz 1995., kojeg je te godine koristio Ligier. Nakon što su ugovorili suradnju s Mugenom, pojavile su se glasine da Domeov F1 projekt zapravo financira Honda koja se sprema za vlastite F1 pothvate. Zapravo je Honda tada već neko vrijeme intenzivno razmišljala o Formuli 1 te je konstruirala i testirala vlastite F1 prototipe u 1993. i ponovno u 1995. Riječ je o slabo poznatim RC automobilima. Europski mediji za to vrijeme javljaju da je Dome F105 zapravo Hondin ulazak na stražnja vrata u GP utrkivanje, što je Dome oštro opovrgnuo. Ovjes na F105 bio je tipičan, s dva potporna ramena, a amortizere su dobili od japanske firme Showa. Sve na dizajnu bolida bilo je vrlo nekonvencionalno i viđeno. No u Domeu su znali što rade i da se neće boriti za pobjede na utrkama i prvenstvima.  Gume su bile problem. Domeov eventualni ulazak poklopio se s početkom rata između Goodyeara i Bridgestonea i niti jedan dobavljač nije vjerovao novoj momčadi. Pregovori s Goodyearom gotovo su izazvali katastrofu jer je američka kompanija japansku momčad optužila da samo želi informacije koje će kasnije proslijediti u Bridgestone. Na kraju je Sasaki osobno morao rezervirati let za Melbourne i na utrci koja se tamo vozila izgladiti stvari s Amerikancima. Goodyear im je na kraju ipak isporučio neke gume, a najbolje koje su dobili bile su stare godinu dana i čuvali su ih za leteće krugove. D komponenta koju su dobili koristila se samo u Hockenheimu i bila je daleko od idealne i optimalne, što se pokazalo i na testiranjima jer je Domeov F105 Suzuku u najbržem naletu okružio za 1:46.270., što u usporedbi s najbržim vremenom Williams Renaulta na istoj stazi od 1:38.909 izgleda smiješno. Ali, Domeov F105 kasnio je samo tri desetinke sekunde od kritičnih 107% kvalifikacijskog vremena koje je tada bilo propisano pravilima. U obzir moramo uzeti i da su Goodyearove gume bile daleko od idealnih i da je za upravljačem bio neiskusni japanski vozač koji nikad prije nije vozio GP automobil. Sve u svemu, vrijeme od 1:46.270 bilo je ohrabrujuće i postalo je jasno da F105 neće imati problema u natjecanju sa sporijim F1 momčadima poput Minardija i, možda, Ligiera. U travnju 1996. kompletirali su 550 kilometara testiranja, a Mugenov V10 ponovno je posložen.  Bolid se konstantno razvijao, no još uvijek je bio slabo balansiran s iritirajućim problemima koji su se javljali na kočenjima i zbog kojih vozači nisu imali pouzdanja. Dome je prevalio već 900 testnih kilometara, znanje o bolidu se proširivalo i inženjeri su već pokušavali odrediti osnovni set-up. Kao i sve druge nove bolide, i Domeovog su mučili sitni gremlini, poput curenja ulja koje je poteklo jer je napuklo kućište mjenjača. No na kraju je baš ulje bilo to koje je presudilo. F105 je najprije imao tendenciju nadupravljanja na ulasku u zavoje i podupravljanja na izlascima. Ali, to nisu bili ozbiljni problemi i postepeno su riješeni modifikacijama na šasiji i aerodinamici. S tehničke je strane cijeli projekt izgledao vrlo obećavajuće i bilo je neopravdano kada je jedan od Domeovih dobavljača cijeli njihov projekt i bolid nazvao "Doomed" (propali slučaj), no sigurno je imao svoje razloge. Ulje je još jednom iscurilo i ovog je puta cijeli F105 koji se tog dana kotrljao Suzukom zapalio. U potpunosti je izgorio i tada se uistinu činilo da je Dome ipak Doomed. Plan o ulasku u Formulu 1 curio im je kroz prste, najprije pomalo, a onda sve više i više. Sponzori su masovno otkazivali i Dome za 1997. nije imao dovoljno proračunskih sredstava za natjecanje u Formuli 1. Već je tada bilo jasno da se F105 nikad neće utrkivati i da će do 1998. postati antikvitetom. No Domeova priča tu nije završila. "Mislili smo da bismo se trebali natjecati sa čistim japanskim inženjeringom i tehnologijom s kojima smo i krenuli, ali postajali smo sve manje uzbuđeni kako su nam japanske kompanije pridavale sve manje pažnje." objasnio je Hayashi. "Kasnije te godine (1997.) odustali smo od ideje cjelokupne japanske momčadi i bilo nam je sasvim svejedno kakva će ona biti samo ako bi se Dome šasija mogla natjecati u Formuli 1. Uskoro smo počeli pregovarati s nekoliko nejapanskih interesenata o tome." Jedan od interesenata bio je i nigerijski biznismen princ Malik Ado Ibrahim koji je imao veliku želju ući u Formulu 1, što mu je na kraju uspjelo s TWR Arrowsom.  Danonoćni napori da se pribave sredstva za Formulu 1 bili su frustrirajući, prisjeća se Sasaki i dodaje: "Bilo je to poput sexa s vrlo obijesnom ženom. Stalno smo doživljavali poniženja, ali nismo mogli odustati. U jednu je ruku to bila i tajna veza o kojoj nitko nije smio znati. Ali, bilo ju je teško zadržati kroz tako dugo vremena." Sasaki se prvi put s nigerijskim princom Malikom sastao u Hiltonu na Heathrowu, u jednoj od konferencijskih soba koje se inače često koriste među šefovima F1 momčadi. "Žurio sam i pregledavao sobe kako bih odabrao onu najprikladniju. Otvorio sam vrata jedne i iznenadno se ispred mene našao Patrick Head iz Williamsa. "Hej, gdje si! Kako si?" pitao me. Rekao sam mu: "Zapravo sam ovdje zbog jednog drugog sastanka." Otišao sam dalje kad su mi je iz suprotnog smjera naišao Tom Walkinshaw iz Arrowsa i rekao: "Oh, Honda! Nemojte mi samo reći da ste ovdje zbog nekog drugog sastanka. Vidjet ćete, naš je sastanak zabavniji!" Sasakijev sastanak s Malikom zakazan je na isti dan kad je tu sastančila i FIA i čak je u jednom trenutku zabunom ušao u njihovu rezerviranu prostoriju... Na njegovu sreću, razgovor s Malikom završio je prije početka FIA-inog, tako da ga nitko nije vidio. Nigerijac je debi svoje momčadi želio u 1999., ali u Domeu su smatrali da to jednostavno nije bilo moguće. "Pokušao sam ga uvjeriti da debitira 2000. jer nismo bili dovoljno spremni za 1999. Čak nismo ni odlučili koji ćemo motor koristiti." objašnjava Sasaki. "No on nije slušao i inzistirao je na argumentu da je s Bernijem Ecclestoneom sklopio dogovor o ulasku 1999. Shvatio sam njegovu situaciju, ali bez motora više ništa nismo mogli napraviti." Složili su se da bi Ibrahim trebao otići u Japan i s Mugenom ili Hondom pregovarati o motorima jer im je jedina druga opcija bio nekonkurentni Supertecov V10. Malick i Sasaki su se susreli s predsjednikom Mugena i razgovor je bio pozitivan. Rečeno im je da Honda smatra da je ulazak u F1 preko Dome-Mugen projekta moguć, ali u tom trenutku nitko od njih trojice nije znao da se Hondina politika o Formuli 1 ponešto promijenila... U svibnju 1998. su odbacili mogućnost korištenja Briatoreovih Supertec motora i Malicku su iskreno rekli da je prekasno da spreme bolid za sljedeću sezonu. Nakon pregovora s Ibrahimom, činilo se da je Dome F1 projekt u potpunosti propao, no bilo je tu još zainteresiranih. Ipak će svi novi pregovori propasti jer je Honda uporno odbijala isporučiti im motor. Jedine su opcije bili nekonkurentni Supertec i Cosworth. No Honda je bila ta koja im je na kraju zapečatila snove. Sasaki se prisjeća: "Čuli smo dosta različitih priča o HRD-u (Honda Racing Developments), ali još nismo mogli zamisliti da se sve od Hondinih ideja odvijaju po planu sudeći iz naše situacije u Japanu. Nitko nije točno znao što se događa niti je itko imao predodžbu o tome što će se dogoditi. Znali smo samo da je Rupert Manwairing počeo upošljavati ljude koji su radili za njegove bivše momčadi kao što su Tyrrell, McLaren ili Jordan i da su radili na nekim dijelovima šasije. Te činjenice nisu bile dovoljne da u njih povjerujemo." No Honda je već tada bila u odmakloj fazi RA099/HRD projekta pod vodstvom Harvey Poselthwaitea i kada je objavila da 2000. želi ući u Formulu 1 kao tvornička momčad, što ipak nisu napravili, Dome je odlučio pokopati svoj F1 projekt, gdje počiva i danas. Dome F105 ipak je debitirao na virtualnoj utrci jer je igra za Play Station F1GP Nippon bazirana upravo na tom automobilu. Radilo se o intenzivnom menadžerskom simulatoru koji je igračima nudio izazov sastavljanja japanske F1 momčadi. Da ne bi bilo zabune, simulatori takve vrste koji se pojavljuju na Zapadu nisu mu ni do koljena po svom izazovu. Bio je to pravi simulator menadžmenta i inženjeringa. Igrači nisu samo trebali obavljati uobičajene zadatke i pronalaziti sponzore i vozače, nego su bili uključeni i u sam proces dizajniranja. U pitanju nisu bile tek jednostavne skice, nego je trebalo odrediti međuosovinski razmak, položaj radijatora, raspodjelu težine i slične parametre. Aerodinamičke komponente trebalo je razvijati u zračnom tunelu i sve su dizajnerske opcije bazirane na podacima s F105.  Sadašnji Domeov šef istraživanja i razvoja Hiroshi Yuchi kaže: "Imao sam tu igru dok sam bio na faksu, uživao sam u njoj." F105 danas drže na suhom i tamnom mjestu, u garaži ispod zračnog tunela firme i prostor dijeli s drugim automobilima iz Domeove povijesti. Njihova priča ipak nije gotova i nedavno su investirali u velika nova postrojenja, a u britanskom motosportskom tisku su objavili oglase za poslove. Glasine kažu da će Dome još jednom pokušati ući u Formulu 1, no Minoru Hayashi je negdje u međuvremenu izgubio interes za GP utrkivanje, iako je Dome F3 bolid naziva F106 sada opremljen Hondinim motorima i pravi suparnik Dallara-Mercedesu. Iznad svega toga, Hayashi kaže da je "ulazak u Formulu 1 u trenutnim okolnostima nemoguć bez partnerskog proizvođača. No, možda će jednog dana kada se uvedu mjere za smanjenje troškova ponovno postati moguće razmisliti o ulasku bez njih." Kao što Tadaki Sasaki kaže, Dome i Formula 1 su priče koje nemaju kraja. |