Goran Slavić prisjeća se najmlađih vozača koji su se u Formuli 1 pojavili prije Jaime Alguersuarija, novog, devetnaestogodišnjeg vozača Scuderije Toro Rosso. Među njima su Novozelanđanin  Mike Thackwell, Troy Ruttman, Ricardo Rodríguez i Chris Amon.

piše: Goran Slavić
Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript
.................................

Da je Jaime Alguersuari sa svojim devetnaest godina, četiri mjeseca i dva dana najmlađi debitant u utrkama Formule 1 više nije nikakva novost. No tek stariji poznavatelji Formule 1 znaju da je oborio trinaest godina star rekord koji je trajao još od Velike nagrade 1980. Tada se za upravljačem Tyrrella pojavio stanoviti Mike Thackwell, Novozelanđanin kojemu je tada bilo devetnaest godina, pet mjeseci i 29 dana. No mnogi se u tome baš i ne slažu, pa da vidimo i zašto. Thackwell je tada bio veliki talent. Pokazao se izuzetno brzim u svim vrstama jednosjeda; od kartinga do Formule 3 i Formule 2, u vremenu kada su ove kategorije doista nešto i značile jer tadašnji prvaci Formule 3 bili su redovito veliki vozači. U to doba nije postojalo šarenilo prvenstava kao u današnje vrijeme i vozači su u najjaču kategoriju mogli stići uglavnom šegrtovanjem u nižim kategorijama. Prve naznake o Thackwellovom ulasku u Formulu 1 najavila je krajem ljeta 1980. momčad Arrows. Trebao se pojaviti na Velikoj nagradi Nizozemske, što je poprilično uzbudilo svijet Formule 1 jer je imao samo devetnaest godina pet mjeseci i jedan dan i nikada netko tako mlad nije nastupio u kvalifikacijama za jednu utrku Formule 1. Pa kada je Thackwell na treningu već ubacio u prvu brzinu ušao je u povijest. No njegov A3 pokazao se teškim automobilom, mnogo težim nego što je očekivao uspješan vozač Formule 2, pa se nije uspio kvalificirati za utrku, no slavlje je odgodio tek nakratko.

Otprilike mjesec dana kasnije Thackwellu se pružila druga mogućnost. Tada ga je pozvao otkrivač talenata Ken Tyrrell, koji mu je na Velikoj nagradi Kanade povjerio svoj treći 010, uz bok Dereku Dalyju i Jean-Pierreu Jarieru. Uspio se kvalificirati na 24. mjestu, stekavši time pravo nastupa u utrci, što je bila ujedno i putovnica za ulazak u Guinnessovu knjigu rekorda. No na početku utrke dogodilo se nešto nepredvidljivo. Alan Jones koji se tada borio za naslov svjetskoga prvaka, bez imalo milosti pritisnuo je uza zid svojeg izravnog protivnika Nélsona Piqueta. Posljedica toga bio je dodir nekoliko automobila i lančani sudar koji je prisilio direktora utrke da izloži crvenu zastavu kao znak prekida utrke. Thackwell je mogao odahnuti jer njegov automobil nije zadobio niti jednu ogrebotinu, za razliku od onih u kojima su vozili Jarier i Daly. Ono čemu se radovao pretvorilo se u tugu. Thackwell je tada još uvijek bio «gospodin nitko» i poslije dolaska u boks s brojke 43 njegovog automobila skinuta je znamenka četiri. Shvatio je da će u automobilu s brojem tri drugome startu pristupiti Jarier koji će kasnije utrku završiti na časnome sedmom mjestu.

Karijera mladoga Novozelanđanina od tada je poprimila drukčije tokove. 1984. pojavio se u Formuli 1 s RAM-Marchom, potom je nastavio iskazivati svoj talent u Formuli 2 i Formuli 3000, a odvozio je i pokoju utrku za Rogera Penskea u Formuli Indy. No magični trenutak zauvijek je nestao. U utrkama je ostao sve do 28. godine i potom je razočaran napustio taj dvoličan svijet, baveći se različitim poslovima, poput barmena, pilota helikoptera, rudara, pomoćnika hendikepirane djece, no ipak je u povijesti Formule 1 ostao upisan nadnevak 28. rujna 1980. koji je za mnoge bio upitan. Činjenica jest da se Mike pojavio samo na prvome startu i zaustavio se nekoliko metara iza crvene zastave i ta utrka statistički gledano nije postojala. Stoga je ne bez razloga postojao prijepor između povjesničara Formule 1 je li doista Thackwell u tom trenutku bio najmlađi debitant u povijesti Formule 1. Mišljenja su, normalno, bila dijametralno suprotna i podsjećala na boksače kojih se naslov dijeli na one osvojene u WBA i WBC prvenstvu. No Thackwell je na kraju ipak uvršten u Guinnessovu knjigu rekorda, što je u današnje vrijeme mnogo manje važno jer je rekord oboren na Velikoj nagradi Mađarske, bez obzira kome on pripadao.

Prvi najmlađi debitant u Formuli 1 bio je Amerikanac Troy Ruttman koji je 1950. debitirao na 500 milja Indianapolisa, utrci koja se sve do 1960. bodovala i za svjetsko prvenstvo Formule 1. Radi nastupa u ovoj utrci Ruttman je bio prisiljen lažirati nadnevak rođenja, morao se prikazati starijim, premda je u trenutku nastupa imao tek dvadeset godina, dva mjeseca i devetnaest dana. Potom je trebalo pričekati nešto manje od trinaest godina prije nego što je njegov rekord oborila zvijezda u nastanku, Meksikanac Ricardo Rodríguez, brat nešto starijeg Pedra. Potjecao je iz bogate obitelji i mnogi su za njega govorili da je odmah prešao iz automobila na pedale u pravi trkaći automobil. U cirkusu Formule 1 debitirao je u dobi od devetnaest godina, šest mjeseci i 27 dana. Za razliku od mnogih debitanata raspolagao je Ferrarijem 156 «Sharknose» i 1961. započeo je Veliku nagradu Italije iz prvoga reda, s drugoga startnoga mjesta. Njegova je utrka kratko trajala zbog problema s dovodom goriva, a tragičnim usudom poginuo je godinu dana kasnije u Meksiku, utrci nevažećoj za svjetsko prvenstvo, u kojoj se htio dokazati pred vlastitim gledateljima.

Prolaskom godina jedini koji se uspio primaći mladome Meksikancu bio je Chris Amon, Novozelanđanin poput Mikea Thackwella. Kada je 1963. debitirao u Formuli 1 imao je devetnaest godina, deset mjeseci i dvadeset dana. No Amon je imao poprilično vozačkog iskustva jer mu je kao sedamnaestogodišnjaku otac poklonio Maserati 250F, što je također svojevrstan rekord. Amon je postao jedan od najkvalitetnijih vozača sredinom i krajem šezdesetih, no tijekom svoje četrnaestogodišnje karijere i 96 Velikih nagrada nije pobijedio ni u jednoj utrci; što bi rekli Španjolci mala suerte ili loša sudbina. Na kraju spomenimo da je prvotni rekord Troya Ruttmana danas poboljšan tek za deset mjeseci.