Možda se niti jedno drugo ime u svijetu automobilizma nije desetljećima toliko učestalo spominjalo poput Mercedesovog. Ono je ušlo i u službeni naziv tvrtke, a u hrvatskom je jeziku promijenilo i rod premda je ono bilo tek jedno od imena koje je nosila Mercedes Adrienne Manuela Ramona. Rođena je u Beču 16. rujna 1889. kao treće dijete u obitelji Emila i Rachele Jellinek. Njen otac – prvi otac koji nosi kćerkino ime – kako je on to često duhovito znao reći, bio je bogati trgovac i svjetski putnik s izrazitim osjećajem za trgovinu i s isto tako nevjerojatnom strašću za automobilima, koji su doduše u to vrijeme bili primitivni i rijetki, ali ništa manje izazovni. Jellinekov život izgledao je poput avanturističkog romana. 1873. kao dvadesetogodišnjak poslan je u Francusku u pratnji austrijskom konzulu Schmidleu. No njegov pariški boravak traje kratko pa uskoro isplovljava za Tanger. Tu se također kratko zadržava i godinu dana kasnije nalazimo ga u Tetuanu, u španjolskome Maroku, gdje se ženi Rachelom. Nekoliko godina bavi se trgovinom poljoprivrednim proizvodima, da bi se 1881. vratio u Beč i bavio osiguravajućim poslovima.

Emil «lutalac» uskoro se premješta u Alžir, nakon toga se kreće Europom i ponovno vraća u Beč te ga definitivno napušta poslije ženine smrti 1893. i nastanjuje se u Nici. Tu postaje generalnim konzulom Austro-ugarske, njegovi trgovački poslovi sve više napreduju, ostavljajući mu ipak dovoljno vremena da se posveti svom omiljenom hobiju – motorima. Kćerka Mercedes naslijedila je od oca osim volje za avanturom i dozu hrabrosti, pa umjesto da se s djecom natječe u utrkama malih bicikala na pedale, ona se često penje na pravi De Dionov tricikl s kojim čini prve automobilističke korake, vozeći se brzinom od 10 km/h.

Jellinek u međuvremenu sve više očaran novim vozilima koja su postupno nadomještala kočije i konje, mijenja svoje prvo prijevozno sredstvo – najprije triciklom Leon-Bollée, a nakon toga četverociklom Benz. No u njegovoj je prirodi bilo da se ne zadovoljava nikada. Jednog lijepog dana, još uvijek 1893., nalazimo ga u Canstattu, blizu Stuttgarta, u posjetu Daimleru. Susreće osobno Gottlieba Daimlera i njegovog tehničkog direktora Wilhelma Maybacha koji ga oduševljavaju, opisujući mu jedan njihov automobil. Rečeno – učinjeno. Jellinek odmah kupuje novi automobil, koji tek nakon nekoliko prijeđenih kilometara mijenja. Jellinekovom duhu nije bio dostatan automobil koji je postizao 25 km/h brzine. Njegova želja da se kreće sve brže i velika sklonost izumima usmjeravali su ga da investira u motore, u jedan još dotada neotkriveni rudnik.

Jellinek stoga nagovara i uvjerava Daimlera i Maybacha da mu konstruiraju novi model koji će dostići brzinu od 40 km/h. Za protuuslugu im je obećao da će ga osobno iskušavati i preuzeo je na sebe troškove prodaje. Odmah nakon što je automobil konstruiran, Jellinek je uvjeren da se nalazi na pravome putu i da sve više pozornosti treba posvećivati izumima, pa čini novi korak i naručuje automobil s prednjim 4-cilindričnim motorom. U Canstattu konstruiraju potpuno novi automobil, Phoenix, koji se uskoro seli na cestu uz Azurnu obalu, privlačeći pozornost mnogih svojom jakošću od 23 KS.

To je razdoblje u ožujku 1899., kada automobilska groznica polako zahvaća cijelu Francusku. Organizira se Automobilistički tjedan u Nici, u sklopu kojega se organizira i utrka Nica – Magagnon – Nica. Jellinek sudjeluje u utrci prijavljen kao Monsieur Mercedes, pod imenom svoje kćeri, koja tada ima tek deset godina i redovito ga prati posvuda u automobilističkim avanturama. Jellinek pobjeđuje u utrci, uvjeren da mu je sreću donio upravo pseudonim pod kojim je nastupao, a među prvima koji su mu pljeskali bila je, naravno, i kćerka Mercedes. Ona tada nije ni slutila da će ju ideja njenog oca da nastupa pod njenim imenom dovesti jednog dana na stranice automobilističke povijesti.

Potaknut pobjedom i očaran automobilističkim utrkama, a što je bilo povezano i s njegovim trgovačkim poslovima, Jellinek predosjeća da je došlo vrijeme da napravi kvalitativni skok pa naručuje kod Daimlera automobil koji će za to vrijeme imati izuzetne značajke: čeličnu šasiju, četverocilindrični linijski motor napravljen od dvaju posebno lijevanih blokova, dovod goriva s pomoću dvaju rasplinjača, bočne ventile upravljane dvama bregastim vratilima, saćasti hladnjak, 35 KS i maksimalna brzina preko 86 km/h.

U svojim novim željama Jellinek je još zahtjevniji. Ozbiljno želi prodati seriju od 36 automobila u ukupnoj vrijednosti od 550.000 zlatnih maraka. Stoga i inzistira da bude isključivi Daimlerov predstavnik u Austriji, Mađarskoj, Americi i, naravno, Francuskoj. Traži da se novi Daimler na tim tržištima prodaje pod sretnim imenom kćeri Mercedes. Upravni savjet Daimler Motoren Gesellschafta, ne samo što prihvaća prijedlog poduzetnog trgovca, već ga i proglašava svojim novim članom, unatoč tome što je Jellinek imao brojnih konflikata i polemika s već postojećim Daimlerovim koncesionarima u Francuskoj.

Prvi Mercedes izlazi iz tvornice krajem 1900. To je fantastičan, revolucionaran automobil, koji svojim značajkama postaje pravi suvremeni automobil. Wilhelm Werner s ovim automobilom pobjeđuje 1901. na Automobilskom tjednu u Nici. Svi su poznavatelji automobila oduševljeni ovim modelom i većina nije mogla odoljeti a da ne kupi 35 HP iz Canstatta.

1903. Jellinek osniva u Parizu Societé Mercedes i dekretom mu je odobreno da svoje prezime promijeni u Jellinek-Mercedes. Mercedesova povijest, s druge strane, bogata je idućih godina uspjesima koje automobili postižu na najvažnijim međunarodnim natjecanjima, tako da je generalni tajnik Francuskog automobilističkog kluba jednom prigodom izjavio: «Nalazimo se u Mercedesovoj eri». Jellinek postiže sve veće komercijalne uspjehe, pogotovo 1926. kada se ujedinjuju dvije najstarije automobilističke industrije na svijetu pod nazivom Daimler-Benz. Nova je tvrtka i dalje nastavila proizvodnju automobila pod imenom Mercedes.