| Kočnice u Formuli 1 | ||||
|
 Kada se radi o usporavanju, moderni F1 bolidi iznenađujuće su bliski svojim cestovnim rođacima. Dapače, kako je u aktualnoj Formuli 1 zabranjen ABS sustav, mnogi cestovni automobili mogu se pohvaliti da imaju inteligentniji sustav zaustavljanja, jer, za razliku od njih, bolidi svoje kotače često blokiraju i time produljuju svoj zaustavni put. Sam princip kočenja vrlo je jednostavan - usporiti određeni objekt oduzevši mu kinetičku energiju. F1 bolidi imaju disk kočnice ( kao i većina cestovnih automobila ) s rotirajućim diskovima ( rotiraju se zajedno s kotačima ) koji su pri kočenju stisnuti kočionim oblogama djelovanjem hidrauličnih klipića. Tako se brzina bolida pretvara u velike količine topline i svjetlosti, pri čemu se diskovi užare i sjaje intenzivno žuto. Na isti način na koji će prevelik dotok snage na pogonske kotače uzrokovati njihovo proklizavanje, tako će i prejaka kočiona sila uzrokovati blokiranje kotača jer je premašila u tom trenutku dostupnu vrijednost prijanjanja određenu gumama. Kako sustavi koji sprečavaju blokiranje kotača pri kočenju nisu dozvoljeni, kočenje ostaje jedan od važnijih ispita zrelosti za vozače. Tehnička pravila FIA-e zato dopuštaju da svaki bolid ima dvostruki, kružni hidraulični kočioni sustav s dva odvojena spremnika za prednje i stražnje kotače. To osigurava da čak i ako u nekoj utrci čitav kružni sustav zakaže, kočenje bude moguće pomoću drugoga sustava. Vrijednost kočione sile između prednjih i stražnjih kotača može regulirati i vozač iz kokpita čime izravno utječe na ponašanje bolida pri kočenju ili jednostavno podešava vrijednost ovisno o tome kako se tijekom utrke mijenja težina samoga bolida. U normalnim okolnostima oko 60% kočione sile prenosi se na prednje kotače jer se pri kočenju zbog inercije težina prebacuje prema naprijed. No, u jednome su području što se kočionih sustava tiče bolidi Formule 1 nadmoćni u odnosu na cestovne automobile - po pitanju upotrijebljenih materijala. Danas su svi bolidi opremljeni diskovima od ugljičnih kompozitnih vlakana jer donose uštedu u težini i mogu normalno funkcionirati pri daleko višim temperaturama od čeličnih. Tipičan F1 disk teži oko 1.5 kg ( za usporedbu čelični disk kakav se rabi na bolidima američke CART serije teži 3 kg ) i oprema se specijalnim kočionim oblogama koje bez ikakvih problema funkcioniraju i na temperaturama višim od 750 °C. Prije su se za kvalifikacije i utrku rabili diskovi različite veličine, no promjena pravila 2003. godine od kada bolidi nakon kvalifikacija moraju u tzv. parc ferme dovela je vozače u situaciju da kvalifikacije voze s kočnicama prilagođenim za utrku. Kočnice bolida Formule 1 izuzetno su djelotvorne. U kombinaciji sa suvremenim i naprednim mješavinama gumama zaustavni putevi drastično su skraćeni. Bolidu treba manje mjesta da se zaustavi sa 160 km/h nego automobilu sa 100 km/h, a da se zaustavi sa 100 km/h treba mu 15 do 20 metara manje nego cestovnim automobilima. |