| Happy birthday Mr. Ecclestone | ||||
|
 piše: Goran Slavić Mister E, The Supremo, Grand Argentier, Kum, tek su neki od nadimaka na različitim jezicima, koji upućuju samo na jednu osobu: Charlesa Bernarda Ecclestonea. Običnom svijetu, a i onima koji nešto znače u Formuli 1 mnogo je bliži nadimkom Bernie, kojim se uglavnom i potpisuje. Za njega se govori da uopće ne stari premda je danas, 28. listopada, napunio svoju 78. godinu. To je možda i zbog toga što je uvijek nazočan u paddocku gdje se kreće sam ili u društvu ljepotica i moćnika. Premda su se mijenjala vremena i moda, čini se da to na njega nije nimalo utjecalo, jer ga se oduvijek moglo lako prepoznati po osebujnoj frizuri, naočalama, bijeloj košulji te strogo crnim hlačama i cipelama. Njegova priča započela je još 1930. u St. Peter South Elmhamu, mjestašcu u Suffolku na jugoistoku Engleske. Potjecao je iz skromne obitelji zapovjednika ribarskog broda. Svoje djetinjstvo proveo je u Wangfordu blizu Southwolda. Nakon što se obitelj preselila u Bexleyheath, jugoistočno od Londona, napustio je školovanje i u dobi od šesnaest godina počeo je raditi u lokalnoj plinari. Unatoč tome, dao je obećanje da će se jednoga dana vratiti školi i diplomirati kemiju na Woolwich Polytechnicu u jugoistočnom Londonu. Njegovi vršnjaci opisivali su ga kao usamljenog, ali poduzetnog dječaka. U biografiji koju je nedavno objavio Terry Lovell pripovijeda se da se kao jedanaestogodišnjak uobičavao zaustaviti kod lokalnog pekara. Tu je prije odlaska u školu kupovao peciva ili slastice po cijeni od 1,5 penija, da bi ih potom u školi prodavao po dva. Kada ga je mati upitala je li ih sve pojeo, uslijedio bi jednostavan odgovor: «Ne, to je moj profit». Možda je već tu zasađeno sjeme budućeg promućurnog biznismena koji je svoje sklonosti sklapanju dobrih poslova najbolje iskazao u svijetu auto-sporta. Svu svoju zaradu i slobodno vrijeme posvetio je tada svom prvom hobiju – motociklima – u kojima je otkrio i mogućnosti dobre zarade. Stoga je odmah poslije završetka Drugoga svjetskoga rata u Berekleyju (Kent) otvorio trgovinu koja se bavila prodajom rezervnih dijelova za motocikle. U tu se svrhu udružio s Fredom Comptonom s kojime je osnovao zajedničku tvrtku Compton & Ecclestone. Nakon što je isplatio svog partnera Freda Comptona razgranao je svoj posao i postao je jedan od najvećih koncesionara motocikala u Velikoj Britaniji. Nastavio je prodavati i automobile koje je uz to i iznajmljivao. 1949. Bernie je počeo sudjelovati u utrkama Formule 3 na Cooperu Mk V. U ovom je automobilu vozio sve do 1956., no njegove želje da postane vozač trkaćih automobila nenadano su prekinute 1953. u Brands Hatchu gdje se sudario s prijateljem Billom Whitehouseom. Raspolagao je i automobilom Kieft CK51, ali se ne može pouzdano reći koliko ga je vozio u utrkama. Obilazio je brojne dražbe u potrazi za učinkovitom oplodnjom novca. Na jednoj takvoj dražbi, održanoj 19. rujna 1957. odlučio se za kupovinu momčadi Connaught kojoj su vozači bili Stuart Lewis-Evans, Roy Salvadori, Archie Scott-Brown i Ivor Buebb. Radilo se u stvari o ostacima nekoć izuzetno popularne britanske tvrtke. Ecclestone je kupio dva posljednja modela: Syracusa i model nazvan tuba paste za zube, kako su ga nazivali zbog svojega znakovitog oblika. No ljubav prema utrkama nije ga nikada napuštala, pa je odlučio da se i sam okuša u automobilističkim utrkama. Prvi se put pojavljuje u Formuli 1 1958. na Connaughtu B-Alti. Prijavljuje se na Veliku nagradu Monaka i Velike Britanije, ali se sve završava u kvalifikacijama. Na Velikoj nagradi Velike Britanije svoj automobil prepustio je Englezu Fairmanu.
Svjestan svojih ograničenih vozačkih sposobnosti postao je menadžer Stuartu Lewis-Evansu, jednoj od nada britanskoga automobilizma. To je činio i onda kada Lewis-Evans prešao u Vanwall. Ecclestoneovi automobili nastupaju početkom 1958. u Novome Zelandu, a voze ih Lewis-Evans i Roy Salvadori. Lewis-Evansovo ime bilo je prilično poznato te se Ecclestoneovo zanimanje za druge vozače uskoro istopilo. Međutim, Lewis-Evans umro je od opeklina zadobivenih u nesreći na Velikoj nagradi Maroka održanoj šest dana ranije. Razočaran i pogođen Lewis-Evansovom pogibijom Ecclestone napušta utrke i počinje se baviti prodajom nekretnina, poslom koji je šezdesetih godina u Engleskoj donosio velike profite. Unatoč tome, nikada nije prekidao veze s Formulom 1, pa se šezdesetih ponovno pojavljuje kao savjetnik i menadžer Jochena Rindta. Postao je i suvlasnik momčadi za koju je Rindt nastupao u Formuli 1, gdje mu je momčadski kolega bio Graham Hill. Nažalost, i sudbina Jochena Rindta bila je gotovo jednaka Lewis-Evansovoj. Poginuo je 5. rujna 1970. na treningu za Veliku nagradu Italije kada je u zavoju Parabolica njegov automobil završio u zaštitnoj ogradi. Ovaj ga put Rindtova smrt nije pokolebala premda se ponovno nakratko udaljio od Formule 1 i moglo ga se uglavnom sresti na automobilističkim aukcijama i u izložbenim salonima. 1971. ponovno se vratio u boks Formule 1 nakon što je od Rona Tauranaca kupio momčad Brabham. Ecclestonovim dolaskom lice momčadi potpuno se promijenilo, jer je prekinuta proizvodnja jednosjeda nižih Formula i sve su snage usmjerene isključivo u Formulu 1. Angažirao je mladog, a uskoro se pokazalo i genijalnog, južnoafričkog dizajnera Gordona Murrayja kome je povjerio projektiranje automobila. Osim što se momčad obnovila u tehničkom pogledu, Ecclestone je poradio i na promjeni imidža. Mehaničari su dobili nove odore, a po utrkama ga je počelo pratiti novo vozilo koje se od običnog kamiona pretvaralo u hospitality i kuhinju. Usporedno s kozmetičkim poboljšanjima i momčad je prerasla u jednu od boljih, a u njegovim su jednosjedima sjedila sve kvalitetnija imena.
Najesen 1977. uspio je u momčad privući Nikija Laudu, a posljedično tome i snažno Parmalatovo sponzorstvo. Sponzori su tada počeli dobivati izuzetno važnu ulogu, a što je Ecclestone još ranije predosjetio. Unatoč tome, tadašnja Formula 1 počivala je dobrim dijelom na improvizaciji i amaterizmu koji je vladao većinom staza. Momčadi su bile prepuštene same sebi, a televizijski prijenosi bili su prepušteni na milost nacionalnim televizijama koje ponekad uopće nisu prenosile utrke za Euroviziju. Shvatio je da se usporedno s rastućim brojem gledatelja uzduž staza momčadi moraju organizirati u jedinstvenu udrugu koja bi štitila njihove interese. No glavni cilj ove udruge bio je stjecanje prava naknada od televizijskih prijenosa. Tako je 1974. zajedno s Colinom Chapmanom, Frankom Williamsom, Teddyjem Mayerom, Kenom Tyrrellom i Maxom Mosleyjem osnovao FOCA-u (koja je predstavljala konstruktore u CSI-u (Commission Sportive Internationale = Međunarodna sportska komisija), sportskom tijelu FIA-e. Uspio je uvjeriti ostale momčadi da samo u jednoj ovakvoj udruzi mogu izvući veće komercijalne koristi iz Formule 1. Godine 1978. postaje čelnim čovjekom FOCA-e, a glavni mu je savjetnik tada mladi odvjetnik Max Mosley, sadašnji predsjednik FIA-e i jedan od vlasnika momčadi March. 1979. CSI je reformiran i promijenio je ime u FISA-u (Federation Internationale du Sport Automobile = Međunarodna federacija za automobilistički sport) koja je kontrolirala FIA-ina prvenstva. Bio je to ujedno i početak «rata» između FISA-e i FOCA-e za prevlast u Formuli 1. Jedna i druga strana nastojale su utjecati na definiranje tehničkih pravila u Formuli 1, a rezultat svega toga bio je poništenje nekoliko utrka. Tek kada je Good Year zaprijetio da će se povući iz Formule 1 obje su strane uspjele postići kakav-takav dogovor. Početkom 1981. pokušao je organizirati i vlastito svjetsko prvenstvo koje bi konkuriralo Formuli 1. Održana je i utrka u Kyalamiju, ali nije priznata kao jedna od utrka svjetskoga prvenstva. 19. siječnja 1981. poslije trinaestosatne diskusije potpisan je između momčadi i FISA-e (današnji FIA-in Svjetski motorističko-sportski savjet) dogovor Concordia nazvan po FIA-inoj adresi u Parizu na Place de la Concorde u kojemu je definirana i raspodjela zarađenog novca između momčadi. Ovaj je dogovor istekao 31. prosinca 2007. Prema ovome dogovoru pravo ugovaranja televizijskih prijensoa pripalo je FOCA-i, a Ecclestone je s Eurovizijom potpisao ugovor o prijenosu svih europskih utrka. Bio je to mudar i plodonosan potez koji je u Formulu 1 doveo nove i bogate sponzore. Ecclestone se u potpunosti prepustio novome poslu i 1988. prodao je Brabham, nakon što je s Piquetom osvojio dva naslova svjetskoga prvaka (1981. i 1983.).
Godine 1987. postao je FISA-in dopredsjednik zadužen za promotivne aktivnosti. Njegova dugotrajna bitka s FISA-om i s FIA-inim predsjednikom Francuzom Balestreom završena je 1991. izborom Ecclestoneovog nekadašnjeg savjetnika i prijatelja Maxa Mosleyja za predsjednika FISA-e koja je prestala postojati i preimenovana je u FIA-in Svjetski motorističko-sportski savjet. 1992. sukladno Concordiji sva su komercijalna prava vezana za Formulu 1 prepuštena FOCA-i, a ova ih je prepustila Ecclestoneovoj tvrtki FOPA (Formula One Promotions and Administrations). Ecclestone je Formulu 1 preobrazio u globalni svjetski spektakl. Prepuštanjem komercijalnih prava prijenosa Ecclestoneu, FIA je dokazala da je neprofitna organizacija, otklonivši time sve sumnje o monopolističkom položaju koje su u suprotnosti s normama Europske Unije. FOPA je na osnovi ugovaranja televizijskih prijenosa dobivala 23% dobivenog novca, dok je FIA-i pripalo trideset, a momčadima 47%. 1993. bio je najbolje plaćena osoba u Engleskoj s plaćom od 45 milijuna dolara. 1994. investirao je oko 40 milijuna dolara u digitalnu satelitsku televiziju, popularno nazvanu Bernievision koja je dopuštala gledateljima diljem svijeta gledanje Formule 1 na nekoliko kanala. Tako su oni uz plaćanje pretplate postajali u neku ruku i redatelji jer su mogli sami odabrati koji će dio utrke gledati. Njegova televizija premda dobro zamišljena, pokazala se s vremenom neprofitabilnom i krajem 2002. je ukinuta, a tehniku je Ecclestone kasnije iznajmljivao prilikom prijenosa pojedinih utrka. S vremenom su momčadi postale nezadovoljne raspodjelom zarađenog novca, a sukob je posljednjih godina dostigao vrhunac s mogućnošću da se one u potpunosti odreknu suradnje s Ecclestoneom i 2008. samostalno organiziraju svjetsko prvenstvo. Središte svih njegovih transakcija je londonsko zdanje od devet katova s pogledom na Hyde Park, a koje je kupio od arapskog mešetara Adnana Kashoggija. Po drugi je put oženjen sa 28 godina mlađom i dvadesetak centimetara višom Hrvaticom Slavicom Radić s kojom ima dvoje djece, Tamaru i Petru. Tamara je bila velika obožavateljica pokojnoga Ayrtona Senne. Slavici su bile tek 22 godine kada je prvi puta susrela Ecclestonea na Velikoj nagradi Italije. Tada je o njemu znala vrlo malo, ali mu je ostavila svoj telefonski broj. Ecclestone ju je ponovno susreo u Milanu i uspio ju je nagovoriti da s njime otputuje u Las Vegas. Ecclestone nikada nije volio previše govoriti o svojoj prošlosti premda je britanski tisak svojedobno povezivao i njegovo ime s velikom pljačkom vlaka London-Glasgow, izvedenoj 1963. Ecclestone je i ovu bizarnost obrazložio činjenicom da je jedan od vozača u ovoj pljački bio svojedobni mladi vozač utrka kojemu je pomagao na početku karijere.
1997. restrukturirao je svoju grupaciju pripremajući se da je ponudi na burzi. Tako je nestala FOPA, a novi holding nazvan SLEC (SLavica ECclestone) preuzeo je vođenje grupacije koja je u sebi uključivala kompanije poput Formula One Management Ltd., Formula One Communications, Formula One World Travel i druge. Tih je dana bio uvučen u skandal kada je otkriveno da je na izborima u Velikoj Britaniji Laburistima poklonio milijun funta kao protuuslugu za buduće lobiranje u Europskoj uniji da se i dalje dopusti reklamiranje duhanskih proizvoda u utrkama Formule 1. Pod pritiskom medija i javnosti Laburisti su Ecclestoneu vratili donaciju. 1998. šesti je čovjek po bogatstvu u Ujedinjenom Kraljevstvu i 49. u Europi. Bogatstvo Mister Formule 1 iznosilo je tada 1.500 milijuna funti. U to je uključeno i vlasništvo uknjiženo na njegovu suprugu Slavicu. Tada je njegovo bogatstvo raslo većom stopom od svih ostalih, imajući u vidu da se ranije nalazio na 58. mjestu. U istraživanju koje je proveo Sunday Times procjenjuje se da je samo od Formula One Holdinga, Ecclestone od 1989. zaradio 500 milijardi lira. 1999. podvrgnut je kirurškom zahvatu, ali se poslije oporavka s istim žarom vratio svojim mešetarskim poslovima. U studenom je prodao 12,5% dionica SLEC-a tvrtki Morgan Grenfell Private Equity (MPGE), supsidijarnoj tvrtki Deutsche Banke za 325 milijuna dolara. MGPE je potpisala i opciju da će kupiti još 37,5% kompanije u vrijednosti od 975 milijuna dolara. No kako nije raspolagala potrebnim novcem Ecclestone je prodao dionice tvrtki Hellman & Friedman. Pet tjedana kasnije MGPE i Hellman & Friedman prodali su dionice kompaniji Speed Investment Ltd., a ova je 50% dionica SLEC-a prodala njemačkom mediju EM.TV za 1,6 bilijuna dolara. U srpnju 2000. Ecclestone je postigao dogovor s FIA-om prema kojemu je za 315 milijuna USD osigurao svojoj obitelji komercijalna prava Formule 1 za sto godina. Krajem 2000. EM.TV je doživjela financijski krah, a njezin vlasnik Leo Kirch ponudio je svoje dionice Ecclestoneu za 550 milijuna dolara. No to je preuzimanje odgođeno jer je EM.TV potpisala opciju za kupovinu dodatnih 25% dionica SLEC-a u vrijednosti od jednoga bilijuna dolara. Te su dionice bile u vlasništvu Ecclestonovog obiteljskog trusta nazvanog The Bambino Trust. Poslije nekoliko mjeseca pregovora Kirch je platio dodatnih jedan bilijun dolara kako bi dobio 75% dionica SLEC-a. Tada je Kirch kontrolirao 77,7% dionica u tvrtki Speed Investments Ltd., a što je značilo da je vlasnik 58,3% SLEC-a. Ecclestonova je obitelj zadržala 25% dionica SLEC-a i EM.TV. U travnju 2002. Kirch Media je bankrotirala, a njezine su dionice 2004. prešle u vlasništvo triju kreditorskih banaka: Bayerische Landesbank, J.P. Morgan i Lehman Brothers. 2003. Sunday Times objavio je popis najbogatijih osoba Ujedinjenog kraljevstva i na njemu se Ecclestone nalazi na trećemu mjestu. Bogatstvo mu je procijenjeno na 2.400 milijuna funta. 2004. pao je na osmo mjesto s bogatstvom od 2.343 milijuna funta, a svoju rezidenciju u Londonu prodao je za svotu od 128 milijuna USD koja je tako postala najskuplja kuća koja je ikada do tada prodana. Prema magazinu Forbes njegovo bogatstvo iznosi oko tri bilijuna dolara, dok Time Magazine navodi brojku od oko četiri bilijuna, a The Sunday Times proglasio je Berniea i Slavicu najbogatijim britanskim supružnicima.
|
