U kasnim dvadesetim godinama XX. stoljeća trojica su članova tajlandske kraljevske obitelji došla studirati u Veliku Britaniju. Bili su to nećak kralja Chulaongkorna Mongkuta (1853.-1910.) princ Abhas, princ Chirasakti i princ Birabongse, veliki zaljubljenik u utrke, a kojemu je još kao dječaku bilo dopušteno da okreće upravljač jednog od kraljevskih automobila. Punoga imena Birabongse Bhanutej Bhanubandh, rođen je 15. srpnja 1914. u Sijamu, državi koja se danas zove Tajland, što u prijevodu znači zemlja slobodnih. Kralj Mongkut je krajem devetnaestoga stoljeća otvorio zemlju zapadnjačkim utjecajima. Kako je kraljevska obitelj bila usko povezana s Velikom Britanijom, princ Birabongse je kao trinaestogodišnjak 1927. poslan u Veliku Britaniju gdje je pohađao koledž u Etonu, jednu od najpoznatijih britanskih privatnih škola, a potom i u Cambridgeu. U tom mu razdoblju (13. lipnja 1928.) umire i otac, dok je bez majke ostao kada je imao tek četiri godine. Brigu o njemu tada je preuzeo njegov stariji bratić princ Chula Chakrabongse Bhuvanath koji se poput njega školovao u Etonu i Cambridgeu. Dok je boravio u Velikoj Britaniji u Tajlandu je izbila revolucija, a nakon nekoliko pokušaja državnoga udara, kralj Prajadhipok, prinčev stric, prisiljen je na abdikaciju. Birabongse tada odlučuje ostati u Velikoj Britaniji. Tijekom školovanja bavio se različitim sportovima, a posebice atletikom i nogometom. Istodobno je u Londonu pohađao tečajeve kiparstva i to ne samo da skrati vrijeme, već ozbiljno i predano na Byam Shaw Art School. Njegove su skulpture dobile i priznanja Engleske kraljevske akademije gdje su bile izložene u više navrata.

Bira na karikaturi Engleza Gordona Crosbyja

Birabongse je 1932. pribavio svoj prvi automobil, MG Magnette K3. Nakon upornih dogovaranja s obitelji uspio je 1935. uvjeriti Chulu da mu dopusti prijaviti se s Riley Imperialom na utrku u Brooklandsu. Automobil je u jednoj mehaničkoj radionici prerađen za utrke i obojan u svjetloplavu boju poput večernje haljine lijepe i mlade Skandinavke Barbare Grut koju je Birabongse upoznao na jednome primanju. Birabongse je nastupio u utrci pod nadimkom B Bira i odmah je iskazao svoje dobre vozačke sposobnosti. No njegov automobil je ipak bio prespor i uskoro ga je zamijenio modelom M3 Magnette u kojemu je nastupio u nizu lokalnih utrka.

Godine 1935. pojavili su se u prodaji nove ERA-e (English Racing Automobiles) i princ Chula bio je jedan od prvih kupaca. ERA je bila prva engleska tvrtka osnovana isključivo radi proizvodnje trkaćih automobila. Sjedište joj je bilo u Bourneu (Lincolnshire), a osnovali su je Humphrey Cook i Raymond Mays. ERA-ini automobili bili su tada uz 1,5-litarskog Maseratija jedni od najcjenjenijih u svojoj kategoriji. Automobil je bio opremljen 1,5-litarskim motorom koji je postizao 180 KS. Jedan takav automobil darovao je princ Chula Biri za 21. rođendan i dodijeljeno mu je ime Romulus. Pet dana kasnije Chula i Bira sa svojom momčadi Bijeloga miša (White Mouse Racing), sa sjedištem u Hammersmithu blizu Londona, prvi su put nastupili u jednoj kontinentalnoj utrci. Bilo je to na francuskoj sjevernoj obali gdje se vozila Sedma Velika nagrada Dieppea. Bira je osvojio drugo mjesto iza Fairfielda (također u ERA-i). Orijentalna momčad odmah je postala prava atrakcija europskih utrka, a posebice njihov nerazumljiv način komuniciranja između vozača i boksa. Birin rezultat imao je veliku važnost jer je nastupio u malome automobilu koji je bio inferiorniji u odnosu prema velikima koji su nastupali na Velikim nagradama. No puno ime mladoga princa bilo je Europljanima teško za izgovor pa ga je on sam skratio u B. Bira, a s vremenom se uvriježila inačica princ Bira. Sljedeće utrka na kontinentu bila je Velika nagrada Berna, gdje je ponovio rezultat iz Dieppea. Do kraja sezone osvojio je još peto mjesto u Doningtonu i treće u Brooklandsu, a u objema je utrkama bio najbolje plasirani vozač u kategoriji manjih automobila. 1936. možda je bila najbolja godina Birine karijere. U novoj ERA-i B poznatijom kao Remus sudjelovao je u britanskim utrkama, dok je u Romulusu nastupao u međunarodnim utrkama. Kasnije je momčad dobavila i Maserati 8CM za Velike nagrade. Prvu pobjedu sezone Bira je izborio 11. travnja na Kupu princa Ranieria, utrci manjih automobila voženoj uoči Velike nagrade Monaka. Bila je to prava izravna borba između ERA-e i Maseratija. Mladi princ pobijedio je onodobna najpoznatija imena poput Lehouxa, Zehendera, Ruescha, Lorda Howea, Tennija, Kautza, Villoresija, Maysa, Seamana i stanovitog Villeneuvea u Bugattiju.

 Za upravljačem ERA-e R2Bna Trofeju Crystal Palacea (1939.)

Ovom su se uspjehu potom pridružile pobjede na Međunarodnom JCC trofeju, Velikoj nagradi Pikardije i Velikoj nagradi Albija. Tada je u utrkama manjih automobila dominirao Dick Seaman u starome Delageu koji je Birina momčad kupila nakon što je Seaman potpisao za Mercedes. U tom je automobilu Bira osvojio drugo mjesto na otoku Manu, a potom treće iza dvaju Maseratija u Nürburgringu. Na Velikim nagradama Doningtona i Brooklandsa nastupio je u Maseratiju osvojivši peto i treće mjesto. Chula je uspio kupiti i drugi Delage koji je postojao u Velikoj Britaniji i momčad je tako postala vlasnikom polovine Delageovih trkaćih automobila. Automobili su prerađeni, ugrađena je nova šasija i neovisno ovješenje što je trebalo uroditi novim uspjesima na stazi. Sve je to obavljeno pod stručnim nadzorom iskusnog inženjera i budućeg Jaguarovog menadžera, Loftyja Englanda. Nažalost, očekivanja se nisu ispunila i Bira je ponovno morao nastupati u ERA-i slabijoj od novih Maseratija. No kako je potrošen veliki novac na preuređenje Delagea (7836 funta), momčad je raspolagala ograničenim proračunom, pa na ERA-u nisu mogla biti uvedena znatna poboljšanja. To se osjetilo i u utrkama, pa je Bira izborio samo nekoliko pobjeda. U Maseratiju je pobijedio na Campbell trofeju u Brooklandsu, dok je na otoku Manu i u Crystal Palaceu pobjedu ostvario u ERA-i. S druge strane, nastupi u međunarodnim utrkama bili su prava katastrofa. Bira se tada na nekoliko mjeseci vratio u domovinu gdje je dočekan kao heroj, a dodijeljen mu je čin poručnika tajlandske nacionalne garde. 1938. momčad je kupila još jednu ERA-u i bivši tvornički C-tip opremljen Zollerovim turbo-punjačem kojemu je dodijeljeno ime tajlandskog boga-majmuna Hanuman. Chula je u međuvremenu pokušao prodati Delage za 2500 funta ali nije uspio pronaći kupce. Poslije razočaravajućih rezultata s Delageom momčad se uglavnom usredotočila na britanske utrke kako bi smanjila troškove. Bira je pobijedio na Coronation Trophyju, Cork Grand Prixu, London Grand Prixu i Nuffield Trophyju. 12. siječnja oženio se Cyrilom Heycock, kćerkom potpukovnika britanske vojske P. R. Heycocka stekavši time i britansko državljanstvo. Potrebno je spomenuti da je Bira u razdoblju od 1936. do 1938. dobivao najviše priznanje Britanskog kluba trkaćih vozača Goldstar, koje se dodjeljivalo najboljim britanskim vozačima.

Slavlje posliej pobjede u Brooklandsu (1936.)

Tajlandski automobilistički klub postao je 1939. članom A.I.A.C.R.-a (danas FIA). Tom je prigodom kao nacionalna boja trkaćih automobila odabrana modro-žuta. Stoga se i na Birinim modrim automobilima pojavila žuta crta, a u žutu su boju obojani i kotači. U kontinentalnim utrkama ERA je bila poražena od Maseratija. Bira je ponovno pobijedio na Nuffield Trophyju u Hanumanu te na Sydenham Trophyju i utrci u Crystal Palace kupu u Romulusu. Pobjeda u Brooklandsu ostvarena je u Maseratiju 8CM. U Reimsu na Coupe de la Commission Sportif Bira je na treningu uništio Hanumana u nesreći i izvukao se samo s lakšim ozljedama. Na slavnoj utrci 24 sata Le Mansa nastupio je zajedno s poznatim francuskim vozačem Raymondom Sommerom u tvorničkom Alfa Romeu 2500 berlinetti Touring, ali su odustali u 173. krugu zbog kvara motora. Bira je planirao organizirati utrke i u svojoj domovini. Nadnevak je trebao biti utvrđen poslije završetka sezone jer bi prijevoz do Tajlanda trajao mjesecima. Odlučeno je da će se Velika nagrada Bangkoka održati 10. prosinca 1939., no zbog izbijanja rata propali su svi planovi. Tijekom rata njegovu su zemlju okupirali Japanci. Bira odlučuje ostati u Engleskoj, gdje živi u ladanjskoj kući na Cornwallu. Poslije ratne stanke odlučio je obnoviti Momčad bijeloga miša i 1946. ponovno se vraća utrkama. Prvi je put nastupio 9. lipnja 1946. u Chimayju gdje je u svojem Maseratiju 8CM osvojio šesto mjesto. Na Ulster TT-u održanom 10. kolovoza ponovno se vratio pobjedama u prerađenome Hanumanu. No kako je u tome razdoblju u Engleskoj održavano malo utrka, Bira odlazi u Europu. 1947. dobavio je novi Maserati 4CL s kojim je pobijedio na Velikoj nagradi granica. Iste je godine postao i tvornički vozač Simca-Gordinija s pobjedama u Reimsu i na Manx kupu. U utrkama sportskih automobila najbolji je bio na Velikoj nagradi Berna.

 Ukrcaj ERA-e u kamion

Na Kupu Liona osvojio je drugo mjesto u Martinu-BMW 2000 cm³. 1948. nastavio je nastupati u Maseratiju 4CL i 4CLT/48, a kao tvornički vozač Simca-Gordinija pobijedio je na Velikoj nagradi Stockholma, utrci Formule 2 održanoj u Skarpnacku. Nakon što je na treningu osvojio prvo mjesto, na samome startu otkazao mu je motor. Njegov su automobil tada gurali jedan mehaničar, Amedeo Gordini i švedski princ Bertil. Poslije tri kruga našao se u vodstvu koje nije ispuštao do kraja utrke, ali je zbog guranja na startu diskvalificiran. Prvo je mjesto pripalo Biondettiju koji je Ferrariju podario prvu međunarodnu pobjedu. Bira je tijekom sezone postao članom Ferrarijeve tvorničke momčadi koju su činili Biondetti, Cortese, Farina, González, Landi, Nuvolari, Righetti, Sommer i grof Sterzi. Nastupio je po velikom pljusku na Velikoj nagradi Italije održanoj u torinskom gradskom parku Valentino. U trenutku kada se nalazio na petome mjestu morao je odustati u šezdesetom krugu zbog problema s prijenosom na njegovom Ferrariju 125 Monostadio. S ovim je automobilom nastupio i na Velikoj nagradi Penya Rhin na stazi Pedralbes blizu Barcelone te je ponovno odustao zbog problema s prijenosom u trenutku kada se nalazio na čelu utrke ispred Villoresija i Ascarija. Na kraju sezone završilo je i dugo partnerstvo s Chulom. 1949. nastavio je nastupati u Maseratiju švicarske momčadi Enrico Platé s kojim je pobijedio na Ljetnoj velikoj nagradi Švedske. Druga je mjesta osvajao na Velikim nagradama Albija, Francuske, San Rema, Rousillona (pobijedio je Fangia u drugoj bateriji) i Mar del Plate u Argentini. Na Velikoj nagradi Europe u Monzi osvojio je treće mjesto. Na Velikoj nagradi Lausanne gdje je odustao zbog kvara na motoru, Bira se popeo na tribinu i zadržao u razgovoru s jednim parom orijentalnog izgleda. Kasnije se ustanovilo da su to tajlandski kralj i kraljica koji su došli bodriti svojega bratića. Za švicarsku momčad odvozio je 1950. četiri utrke svjetskoga prvenstva vozača Formule 1. Zahvaljujući petome mjestu u Monaku i četvrtome u Švicarskoj ukupno je osmi s pet osvojenih bodova. Bila je to sezona u kojoj je došla do izražaja velika premoć Alfinih automobila.

U Ferrariju 125 na Velikoj nagradi Penya Rhina u Barceloni (1948.)

1951. u utrkama svjetskoga prvenstva nastupa kao privatni vozač u OSCA-i opremljenoj Maseratijevim 12-cilindričnim motorom. Ovaj se eksperiment pokazao neuspješnim, a Bira je nastupio samo na Velikoj nagradi Španjolske gdje je odustao u prvome krugu zbog kvara motora. Druge je utrke propustio zbog ozljede koju je zadobio na skijanju i tada se činilo da je izgubio zanimanje za utrke. Sve više vremena počeo je provoditi u Tajlandu gdje je vozio Gordini i Connaught, ali bez većih uspjeha. U matičnoj je državi završio i tečaj za pilote zrakoplova. 18. prosinca 1951. oženio se Argentinkom po imenu Chelita s kojom je imao sina M. R. Biradeja Bhanubhanda. No dvije godine prije toga (1949.) rastao se od svoje prve supruge.

Za upravljačem Simca-Gordinija 1100 (1947.)

1952. vraća se u Formulu 1 kao tvornički vozač Gordinija četirima utrkama, no ciljem je prošao samo u Belgiji i Velikoj Britaniji na desetome i jedanaestome mjestu. 1953. tri utrke svjetskoga prvenstva vozi u Connaughtu i u Velikoj Britaniji osvaja sedmo mjesto. Na Velikoj nagradi Italije nastupio je u Maseratiju A6GCM momčadi Milano i osvojio je jedanaesto mjesto. 1954. na Velikoj nagradi Argentine vozio je tvornički Maserati A6GCM i ciljem je prošao na sedmome mjestu. Potom je šesti na Međunarodnome trofeju u Silverstoneu i na Velikoj nagradi Barija. Svoju posljednju europsku pobjedu izborio je na Velikoj nagradi granica u Chimayju. U Formuli 1 još pet utrka odvozio je u privatnome Maseratiju 250F te osvojio šesto mjesto u Belgiji, četvrto u Francuskoj i deveto u Španjolskoj pa je ukupno sedamnaesti s tri osvojena boda. Uoči Velike nagrade Francuske prošle su četiri godine, a da nije osvojio niti bod. Na Velikoj nagradi Francuske u Reimsu startao je iz trećega reda i u početku se nalazio na šestome mjestu iza dvaju Mercedesa, dvaju Ferrarija i Marimonovog Maseratija. Poslije nekoliko krugova prešao ga je Herrmann u Mercedesu. Bira se zatim počeo uspinjati u redoslijedu zbog problema koji su pratili vodeće vozače. Hawthorn i González odustali su zbog kvara motora njihovih Ferrarija, a uskoro se morao zaustaviti i Marimón radi zamjene svjećica. Kada je otkazao motor i Herrmannovog Mercedesa Bira se našao na trećemu mjestu iza Mercedesovog dvojca Fangio – Kling. No tada su ga počeli napadati Behra u Gordiniju i Trintignant u Ferrariju. U dvadesetom krugu tri su se automobila našla poravnata na Virage de Thilloisu na kraju duge ravnine. Behra je počinio grešku i počeo se okretati pred Trintignantom koji je izbjegao nesreću izlijetanjem u travu. To je Biri jamčilo sigurno treće mjesto sve dok nije počelo kišiti. Za Biru su tada započeli problemi s vidom jer je morao škiljiti da bi vidio kuda vozi. Prestigao ga je Manzon u Ferrariju, ali kada je kiša prestala Bira je opet prigrabio svoje treće mjesto. Pri kraju utrke ostao je bez goriva i još je jednom morao propustiti Manzona. Utrku je time završio na četvrtom mjestu i kao najbolje plasirani Maseratijev vozač u utrci osvojio je posljednja tri boda u svojoj karijeri.

sa suprugom Ceril

U ostalim međunarodnim utrkama osvojio je drugo mjesto na Velikoj nagradi Rouena, četvrto u Caenu, šesto na Velikoj nagradi Barija i drugo u Pescari. Svoju posljednju europsku pobjedu izborio je na Velikoj nagradi granica u Chimayju. Ponovno se ogledao i u Le Mansu, dijeleći Aston Martin DB 3S berlinettu s Peterom Collinsom. Rezultat je bio isti kao petnaest godina ranije jer je odustao u 138. krugu poslije izlijetanja sa staze. 1955. njegova je posljednja godina utrka kada pobjeđuje na Velikoj nagradi Novoga Zelanda. Potom prodaje svoj Maserati Horaceu Goldu i vraća se u Tajland gdje osniva zrakoplovnu kompaniju. Na tom ga je putu ga pratila i Chelita. Nimalo oduševljena potezima svog supruga rastala se od njega iste godine. Njihov je sin nastavio živjeti s majkom, no umro je od raka jetre u dobi od sedamnaest godina. 1957. princ se oženio mnogo mlađom Salikom Kalantanondom u Tajlandu. Nakon što ga je i ova žena napustila i nakon što je propao njegov posao s automobilima u Tajlandu, ponovno se vratio u Francusku, a na kraju i u Englesku. Princ Bira i dalje je ostao u kontaktima sa svojom prvom ženom Cyril i često je u Francuskoj posjećivao nju i njezinog supružnika Bruna. Poslije Brunove smrti Cyril se vratila natrag u Englesku gdje je od 1983. nastavila živjeti s Birom. Umro je 23. prosinca 1985. na londonskoj podzemnoj željeznici Baron's Court Underground Station od srčane kapi. Nitko od prolaznika nije znao o kome se radi. U njegovom su notesu pronađene zabilješke rukom i Scotland Yard ih je poslao na analizu u londonsko sveučilište, gdje je ustanovljeno da su pisane tajlandskim pismom i naslovljene na princa Biru. O tome je obaviještena i tajlandska ambasada u Londonu. Pogrebna ceremonija, prema tajlandskim običajima, obavljena je u budističkom hramu u Wimbledonu, a princ je kasnije kremiran prema budističkim običajima. Među vozačima bio je poznat kao veliki džentlmen. Bio je kratkovidan i uvijek je morao nositi naočale ili posebne leće. U Tajlandu danas postoji staza službeno nazvana Bira International Race Circuit duga 2,4 km na kojoj se voze utrke Formule 3, Porsche kupa i utrke turističkih automobila.

<fb:comments xid="138700467018" numposts="10" width="638" />

G.S.