| Automobili 18, 19, gdje ste? | ||||
|
 Radio komunikacije već su dugo sastavni dio GP utrkivanja da je lako zaboraviti vremena kada se sve radilo preko signala iz bokseva. Ako bi momčad vozaču željela odaslati poruku, ovaj je istu morao fizički pročitati s oglasne ploče i za to je imao samo jednu šansu u krugu. Ponekad bi to bilo prekasno. Primjerice, da su nekom vozaču poručili nešto poput: "Propusti momčadskog kolegu za prvenstvo", on bi mogao odabrati drugu opciju i tvrditi da nije vidio poruku. Naravno, oglasne ploče i danas se koriste, posebno za očitavanje razmaka u odnosu na druge vozače, no sve se važne stvari dogovaraju preko radija. Velika nagrada Mađaraske prošlog mjeseca za Midland, sada Spyker MF1, bila je savršena ilustracija vrijednosti radio komunikacije. U kišnoj utrci, momčad je vozačima morala brzo dojaviti odluke o strategiji i odabiru guma, a esencijalno je bilo da vozači poruku prime iz prvog puta. Da su propustili poruku ili nisu je nisu shvatili, izgubili bi dragocjeno vrijeme. Radio komunikacije u formuli 1 su nevjerojatno kompleksne operacije. Trkaći inženjeri govore vozačima, ovi odvraćaju, a članovi momčadi međusobno razgovaraju. Ipak, za razliku od scena iz Stalloneovog filma "Driven", vozači tijekom utrke ne mogu direktno dogovarati taktiku s momčadskim kolegom. Djevojke i supruge vozača mogu koristiti slušalice i pratiti razgovore, no za razliku od "Drivena", ne mogu voditi razgovore sa svojim polovicama dok traje utrka. Čovjek koji je zadužen za Spykerovu radio komunikaciju je Španjolac Jose Santos, a momčadi se pridružio prošle godine. Uvježbavao ga je njegov prethodnik, veteran, Gilles Flaire koji je s Midlandom bio do prošlogodišnje Velike nagrade San Marina. Francuz se povukao iz utrkivanja i sada vodi restoran u Valenciji. Jose i momčad još koriste sistem kojeg je Gilles utemeljio, no i Gilles katkad posjeti momčad. Prije dva mjeseca posjetio je Midlandovu testnu posadu dok je testirala na Jerezu kako bi provjerio neke stvari. Flaire slovi kao ekspert u svom polju, ima vojnu pozadinu i prije motosporta bio je uključen u mnogo interesantnih područja. "Ja sam stručnjak za radio komunikacije, kako satelistke, tako i normalne komunikacijske sustave." objašnjava. "To uključuje stvari poput enkripcije sistema kako bi se zaštitili podaci velikih kompanija i poslovnih ljudi. Plus kodiranje, dekodiranje i prisluškivanje." Flaire je u sport došao slučajno. Oliviera Panisa pratio je 1996. na VN Japana kao prijatelj i zemljak, a završio je na čelu Ligierove komunikacije. Poslije je radio za Sauber i McLaren, a potom se pridružio Jordanu. Ne treba ni spominjati da trkaći automobili jure više od 300 km/h, što nije idealno okruženje za produkciju radio signala. Upravo tu do izražaja dolazi Gillesova stručnost koju je stjecao godinama. "Najkompliciranija stvar je povezati automobil s boksom. Imamo posebnu opremu na automobilima, budući da elektronika mora biti lagana. Teži oko 200 grama. Vozači koriste slušalice, a unutar kacige instaliramo mikrofon. Mikrofoni su vrlo, vrlo mali. Dugi su oko 5 mm i široki oko 2 mm. Te su izuzetno lagani." "Razgovarati dok motori rade je malo teže pa koristimo posebnu tehnologiju koja poništava šumove i ona zahtjeva korištenje dvostrukih mikrofona. Imate jednu stranu koja prima buku te drugu stranu mikrofona u koju govorite. Tako dobijate dva signala: buku i glas. Instalirana elektronika sposobna ih je usporediti i poništiti buku. U laboratoriju, poništavamo oko 80% buke, dok je situacija na terenu nešto drugačija." "U automobilu je izuzetno komplicirano jer je pritisak kojeg stvara buka nevjerojatno visok." mišljenje dijeli Jose. "Stoga je buka veliki neprijatelj. Uz to, na automobilu imamo električnih problema jer se generator i regulator napona stalno smanjuju i smanjuju i stoga, s elektronskog gledišta stvari, sve je bučnije i bučnije." "Zato najprije morate ukloniti audio buku iz mikrofona, a nakon toga elektronsku buku koja interferira s radijem. Kada je to završeno, imamo mehaničku buku zbog vibracija, tako da zbog svih tih razloga nije lako imati dobru komunikaciju s vozačima." Na svakoj utrci, momčadi i ostalo F1 osoblje locirani su na posebnoj frekvenciji koju određuju lokalne vlasti, što je kompleksan, no dobro organiziran proces. Vrlo često, u paddocku se mogu vidjeti službenici državnih agencija koji se motaju naokolo, mašući uređajima koji izgledaju kao gigantski mobiteli. Oni traže neautorizirane signale. Bili legalni ili ne, brojni radio uređaji oko staze nekima stvaraju glavobolju. "Čak i da vam je mrežna oprema savršeno podeđena, uvijek imate neki drugi problem. Velik broj radio uređaja radi u isto vrijeme." objašnjava Jose. "Primjerice, svaka momčad sada koristi minimalno 20 frekvencija, neki i 30 ili čak 40. Možete imati jednu za vozača, jednu za mehaničare, jednu za drugog vozača, a tu je i rezervni automobil plus telemetrija za šasiju, telemetrija za motor i tako dalje... A budući da imamo 11 momčadi, možete zamisliti kolika je gužva." "Veliki problem pojavljuje se u nedjelju." nastavlja Gilles. "U 13:30 imate minimalno 600 ili 700 radija koji istovremeno rade. Sve momčadi, plus osiguranje, plus catering, prenositelje, VIP sektore." Ne možete ni zamisliti" Uz to, među publikom ima svih tih GSM signala i tako dalje." "Spektar radio frekvencije je potpun i stvara dva čudna efekta. Prvo, imate interferenciju, a to su smetnje kakve možete čuti na normalnom radiju s vremena na vrijeme." "Postoji i intermodularni efekt, što je užasno. Možete biti u garaži da vam sve dobro radi, a onda vam dođe osuguranje ili koji reporter, što potpuno uništi vašu mrežu, čak i da niste na istoj frekvenciji. Primjerice, jedan može biti na 150, a drugi na 450. S tim je nemoguće izići na kraj." Neke su staze zahtjevnije od drugih, ili zbog geografske pozicije ili zbog blizine urbaniziranih centara. "Na nekim stazama, stabla nisu olakšavajuća za radio." kaže Jose. "Primjerice, Spa, Monza i Hockenheim. Te su staze nepredvidive. Šuma neke valove apsorbira, tako da morate odrediti strategiju kojom ćete mijenjati frekvenciju." "Monaco, Monza i Brazil nisu jednostavne jer su u centrima gradova, pa tako imate stvari poput taxija. Melbourne je jedna od najtežih staza jer su u blizini TV i radio centre, a to stvara intermodularni efekt. To je velika stvar." "Lakše je razgovarati s čovjekom na Mjesecu, nego s vozačem tijekom GP vikenda." To je posao kojeg Jose sada mora obaviti 18 puta na godinu. U međuvremenu, njegov mentor Gilles ima drugih razloga za zabrinutost. Primjerice, poslužiti paellu u svom novom restoranu... |